70.000 nijemih svjedoka tisućljetne povijesti*

Stećci su neobični, zadivljujući, zagonetni te nedovoljno pojašnjeni svjedoci davno minule prošlosti. Ti se monumentalni kameni blokovi gusto rasprostiru na području Bosne i Hercegovine, u južnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Napis koji prenosimo s weba Fondacije AP "Bosanska piramida Sunca" baca novo svjetlo na stećke, izuzetno vrijednu povijesnu i umjetničku, ali i duhovnu baštinu jedinstvenu u Europi i svijetu.

Mediteranski prostor i srednjeeurposka područja koja su bila zahvaćena Potopom i pustošenjem su arheološke riznice kulturnih nasljeđa. Neke od njih pripisuju se razdoblju neolitika i mediteranskoj (impresso-keramičkoj kulturi), lengyelskoj, vinčanskoj, tripoljskoj kulturi. Ostaci drevnih gradova (Amantia, Meteon, Daorson, Asseria...) pripisuju se razdoblju željeznog doba, Ilirima i helenističkoj kulturi.

Nekropola stećaka Radimlja pored Stoca u Hercegovini
(izvor: commons.wikimedia.org)

Brojni ostaci, što su nošeni kataklizmom bili odbačeni daleko po prostorima, dokazi su o postojanju jedne, danas u mnogočemu, nesagledive i neshvatljive kulture. Kamene kugle u Bosni, brončani nebeski disk iz Nebre, kip Venere iz Willendorfa, star više od 20.000 godina, kip slovenske ’’Prve dame’’ iz Murske Sobote, odnosno glinene pločice sa klinopisom… su samo neki primjeri ’’odbačenih’’ artefakata.

Toj skupini pripadaju i jedinstveni monumentalni kameni blokovi koji se gusto rasprostiru na teritoriju Bosne i Hercegovine, u južnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Ovi monumenti znani još i kao biljezi, kamovi, "kameni spavači" su od riječi stojećak, što znači nešto veliko, postojano, dobili naziv stećak.

Megalitski stećci odolijevaju vremenu

Stećci!

Stećci čine jedan općenarodni običaj i kao nadgrobni spomenici pečat su srednjevjekovne kulture na pomenutim prostorima. Pojavom i svojim ukupnim osobinama su neobična, impresivna, zagonetna te nedovoljno pojašnjena pojava nekog vremena.

Na 3.162 lokaliteta, evidentirano je 69.356 primjeraka. Samo u Bosni i Hercegovini ih je 59.593 ili 86%, što ih zbog brojčanog stanja i lokaliteta povezuje sa Crkvom bosanskom i tadašnjom Bosnom. Po osnovnim značajkama stećci mogu biti stojeći (stup, krstača…) i ležeči (ploča, sanduk, sljemenjak...), koji čine preko 95% ukupnog broja, a među kojima je daleko najviše sanduka (61%), teških i do 30 tona. U kategoriju stećaka uvrštavaju se i amorfni stećci, primjerci neobrađenih blokova, po obliku i dimenzijama najbliži pločama i sanducima.

Raprostiranje i gustoća nekropola sa stećcima

Može se tvrditi, da su stećci u europskoj kulturi unikatni, nemaju direktnih uzora i u tom pogledu nisu ničija kopija. Zbunjuje, da ipak ne postoji podudarnost vremena i teritorije djelovanja Crkve bosanske, države Bosne i stećaka. Kulturi stećaka pripada razdoblje počev od kraja XII vijeka do kraja XVI vijeka, dok razdoblje Crkve bosanske traje od 30-tih godina XIII vijeka do propasti Bosanske države 1463. godine. Pod stećke su potkopavani pretežno sljedbenici Crkve bosanske pa ipak nije pronađen ni jedan stećak – grob Djeda, najvišeg dostojanstvenika u hijerarhiji Crkve bosanske. Iako su stećci u pravilu razasuti i premještani, nekropole uređivane, na nalazištima su pronalaženi u određenim nizovima. Gotovo bez izuzetka, pravac nizova je jug – sjever. Procjenjuje se, da je pravi broj kamenih blokova puno veći od broja evidentiranih stećaka. Brojni su nestali, uništeni, iskorišteni za gradnju ili jednostavno još nisu pronađeni.

Niz stećaka u blizini Imotskog
(izvor: commons.wikimedia.org

Hronologija stećaka utvrđena je isključivo na proučavanju natpisa i reljefnih motiva. Riječ je o 6000 primjeraka ili manje od 9% svih evidentiranih stećaka opremljenih reljefnim motivima i 384 primjerka ili manje od 0,6% sa natpisima i epitafima! O lomljenju, odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja. Zabilježeno je samo predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen iz Male Čvrsnice preko polja Svinjače, o kojem se u narodnom stihu kaže:

"Vuklo sto volova, izilo se sto ovnova..."

Blizu Kaknja u Bosni, lokalitet je sa četrnaest sanduka i sljemenjaka i nekoliko ploča, koji se nalaze na jednoj višoj zaravni. Dijelom uronuli u zemlju, tu su u funkciji kenotafa – memorijalnih, simboličnih nadgrobnih spomenika bez grobova umrlih. Pod njima nema ne ukopanih, ne "potkopanih", niti bilo kakvih tragova o ukopavanju. Mještani govore, da tu, daleko unaokolo nema ni kamenoloma. Pod humusom, u kojem su uronjeni, samo pedesetak centimetara duboko u zemlji su žile i debeli slojevi mrkog uglja...

Nekropole na Visočici kod Konjica

Stećci - iz drugog kuta...

Obzirom na rasprostiranje, gustoću i značajke terena, nekropole se nalaze u ograničenom području ’’kružnog isječka’’ površine od 50.000 km² i radijusa do 350 km. To je područje od južne Hercegovine, gdje je najveća koncentracija primjeraka, do sjeverne Bosne i Hrvatske, uz rijeke Savu i Unu, gdje su rijetka i malobrojna nalazišta stećaka. Poređenjem stećaka po obliku i veličini, lokaliteti se mogu svrstati u tri zone: prva zona radijusa do 200 kilometara, druga zona radijusa do 300 kilometara, treća zona radijusa do 350 kilometara.

Rasprostiranje nekropola u zonama

U prvoj zoni radijusa do 200 km, nekropole su najbrojnije i gusto rasprostranjene. Prevladavaju visoki sljemenjaci i sanduci. To su područja južne Dalmacije (Dubrovačko-neretvanska županija), južne Hercegovine (sliva rijeke Neretve, Popovog polja, Stoca, Nevesinja) i zapadne Crne Gore (Nikšić).

U drugoj zoni radijusa do 300 km, nekropole su brojne, nejednakomjerno rasprostranjene, a gusto po pojedinim regionima. Prevladavaju sanduci, sljemenjaci, ploče i stupovi. To su područja damatinske Zagore (Imotski, Sinj), zapadne Hercegovine (Čitluk, Mostar, Duvanjsko polje), srednje i istočne Bosne (Kalinovik, Trnovo, Olovo, Rogatica, Srebrenica), sjeverne Crne Gore (Pljevlja, Šavnik) i jugozapadne Srbije (Prijepolje, Bajina Bašta).

U trećoj zoni radijusa do 350 km, nekropole su malobrojne i rijetko rasprostranjene. Prevladavaju niži sanduci, ploče, stupovi, krstače, nišani. To su područja Šibensko-kninske županije (otok Pag, Šibenik, Knin), sjeverne Bosne (Glamoč, Mrkonjić Grad, Ugljevik) i zapadne Srbije (Krupanj).

Stećci na obroncima planine Visočice u Bosni
(foto: Matija Čaić)

Zaključak

Izuzevši stećke i kenotafe iz povjesnog konteksta kao baštinu srednjevjekovne kulture, ostane 69.356 kamenih blokova! U svojoj prostorskoj i vremenskoj dimenziji su pojava i fenomen koji ukazuje na posljedice katastrofalnog Potopa i neposredno na lokalitet u prostoru Jadranskog mora, točnije južnojadranske doline.

Kameni blokovi-monumenti, lomljeni u jednom vremenu i prostoru, baština su i autohtona riznica starije civilizacije. Kameni blokovi-stećci, kasnije klesani i ovjekovječeni natpisima i reljefnim motivima su baština kulture iz vremena Crkve i države bosanske. I kao monumenti i kao stećci, dragocjen su zalog iz jednog prastarog i drugog starog vremena. Oni su nijemi svjedoci jedne propasti i artefakti dviju kultura.

* Napis i priložene snimke i crteže Fatiha Hodžića, dipl. org. inf. iz Celja iz Slovenije, Kameleon je preuzeo sa službene web-stranice Fondacije Arheološki park "Bosanska piramida Sunca" na kojoj je izvorno objavljen 5. ožujka 2008. u rubrici Iz mog ugla pod naslovom "Stećci - artefakti dviju kultura".

** Cjeloviti članak pod nazivom "Stećci - nijemi svjedoci propasti Atlantide" istog pisca (na koji je uredništvu Kameleona naknadno ukazao, na čemu zahvaljujemo) možete pročitati na web-stranici na kojoj iznosi zanimljivu pretpostavku o Atlantidi smještenoj na prostoru južnog Jadrana.