Pisma o (ne)ljudskosti 2. dio (3.)

Promišljanja o moralnosti čovjekove prehrane iz pera jednog vegetarijanca-vegana

Život nije najviše što vam mogu dati, već ljubav!

Mora li onaj tko meditira biti vegetarijanac?

"Vidio sam kako se životinje na nevjerojatno nečovječan način kolju, vješaju za kuke i režu... a to što u lešu nema više krvi i života, ne znači da u tom tijelu nema više napetosti, strave... Kada jedete meso ma koje nasilno ubijene životinje, vi jedete strah, jedete užas i sve hormone koje tijelo luči pod tim utjecajem." (Forrest)

"Uzgajanje misli o ne-mržnji i ne-nesilju i uzdržavanje od ubijanja bilo kojeg živog bića je i te kako značajno za osobni mir, sklad, usredotočenost i postignuće oslobođenja od patnje." (Thera)

Neprestano su ti se u sjećanje vraćale te grozne slike... i nisi si mogao pomoći, jer niti si znao gdje je njihov izvor niti zašto te muče te prikaze odrubljenih glava, raskomadanih utroba i smrskanih udova. Sve dok nisi "slučajno" pročitao što o takvom iskustvu misli čovjek koji ga je razumio i prevladao. I ti si slijedio njegov naputak, te napustio jedenje mesa. Zašto? Umjesto odgovora, ponudio si mi njegove riječi, i ujedno zamolio da ih prenesem svima kojima pišem.

Rado to činim, jer sam se i sam uvjerio u istinitost navoda toga razumnog i dobronamjernog čovjeka, kojem je, kako je istakao, jedina svrha života pomoći nam da stvaramo bolji svijet – za sva bića. Odlučio sam upoznati naše prijatelje sa, po meni najzanimljivijim, vrlo kratkim navodom, za koji mislim da je najbolji lijek onome što ih muči. Riječ je o promišljanju koje daje jasan odgovor na njihov (do nedavno i naš) upit moraju li postati vegetarijanci žele li početi vježbati meditaciju (čitaj usredotočenje, sabranost, svjesnu pažnju, samonadzor…).

Dakle, odabrao sam ovaj odgovor: "... kada se životinja odredi za klanje i utvrdi se dan kada će biti zaklana ili prebačena u klaonicu, životinja to osjeća. Ona osjeća da će biti ubijena, osjeća da će se dogoditi nešto strašno, osjeća bol i strah. Tada se čitavo njezino tijelo mijenja; žlijezde mijenjaju svoj rad i počinju lučiti hormone pune straha. I onda životinja biva ubijena. Život je otišao, plamen svijeće je ugašen, ali neutrošeni vosak je ostao. Život životinje je otišao, ali strah je ostao u mesu i vi to jedete. Može biti da se tjelesno osjećate snažno, ali duševno ste vrlo slabi. I u vrijeme samoudubljenja (meditacije), kada uđete duboko u sebe, taj strah vam se pojavljuje. Ili će vam sve to doći u vrijeme smrti: čujete viku, klanje, krike životinja, vidite krv, meso, kosti... i to je užasno.". Teško je ljepše pojasniti onima koji žele sebe spoznati od kolike je važnosti da napuste neprimjerenu, ako baš hoćeš i odvratnu, naviku mesojedstva.

Evo i ostatka tog odgovora, prijatelju: "Nekoliko dana prije nego što ih odvedu u klaonicu, životinje osjećaju strah i nemir. Smrtni strah širi im se cijelim tijelom, a njihove žlijezde počinju lučiti hormone koji ih nagone na bijeg i obranu. Te fine tvari ostaju u mrtvom tijelu životinje, a jedući meso neizbježno unosimo u sebe taj smrtni strah životinje. Osim životinjske snage i životinjskih osobina, takvom hranom stječemo i životinjsku svijest, ometajući vlastiti duhovni razvoj. Nasilnost i strahovi sadržani u životinjskoj svijesti prodiru duboko u našu podsvijest, upravljaju našim životom i u čas smrti ponovno se pojavljuju u našoj svijesti. Na te strahove možemo naći u meditaciji ili molitvi, kad uranjamo duboko u sebe. Zbog njih mnogi ljudi imaju neobjašnjiv strah od duhovnosti i meditacije. Kroz te nesvjesne strahove moramo proći prije ili kasnije. Ili ćemo ih svjesno pročistiti meditacijom, molitvama i dobrim djelima ili ćemo cijeli život biti nemirni i nesigurni, da bismo ih u času smrti morali još jednom potpuno proživjeti. Tada, međutim, više ništa nećemo moći učiniti.".

Da, meditacija je prekrasan put samospoznaje, proširenja svijesti otkrivanjem unutrašnjeg blaga, bogatstva duha. Slažem se s tobom da se meditacija ne može naučiti, ali ju je potrebno vježbati. Nemoguće je postaviti si zadaću "Sada ću meditirati" i potom jednostavno uroniti u to stanje. Ne, meditacija dolazi spontano poput sna. Tko ponavlja "Želim spavati, želim spavati…" san mu neće doći na oči. Dakle, nitko nam ne može napisati recept kako da uspješno meditiramo. Može nam dati samo opće preporuke kako da se osjećamo udobnije i opuštenije, kako vježbati smiriti struju misli… kako bi mogli biti sami sa sobom, sa svojim pravim Ja. Za to se je potrebno opustiti, opustiti tijelo, dah i um… i tada stanje meditacije dolazi samo od sebe. Razumije se, lakše je to reći, nego postići. Ali se isplati biti uporan, vježbati svakodnevno. Treba vrijeme da plod sazrije, da postane ukusan.

I vidiš, jedan od tih savjeta, ukoliko doista želiš ustrajati u meditaciji i pronaći putem nje odgovore, je da se odrekneš mesa. Slobodan si izabrati… Jedan naš poznanik na tu je preporuku odmahnuo rukom rekavši: "Onda ću radije prekinuti s vježbanjem meditacije.". Zabluda je, međutim, da će odustajanjem od meditacije, prestati naviranje ružnih slika i snova u naš um. Naprotiv, nastavak jedenja mesa samo će ih i dalje stvarati, dok u suprotnom, smanjivanjem prehrane mesom možemo pomoći i svojem umu, postepeno osloboditi se mučnih vizija i snoviđenja. Svakako, ovdje mislim u prvom redu na onaj dio koji je posljedica mesojedstva. Naravno da meditacijom um vremenom možemo pročistiti i od svakakvog drugog "smeća". No to si već mogao okusiti i sam. I da zaključim, ako uistinu želiš iskreno nastaviti putem samospoznaje smanji, ili najbolje, posve izbaci meso, jaja, alkohol… i svu drugu hranu i piće koji ti um čine prenadraženim, potištenim ili pak nametljivim. I budi dosljedan u vježbi meditacije. Opusti se u miru i tišini. I svoje misli usmjeri na nešto posve čisto i dobro. Na božansko. Ponavljaj ime božje. Zahvaljuj mu. Moli ga… da ti pomogne rastočiti sve one loše misli i zamijeniti ih s dobrima. Na što usmjeriš um, to ćeš i dostići. Ako se ne možeš odreći mesa, to je stoga što misliš da to ne možeš. Um gospodari tobom, no umjesto toga učini od njega slugu. Svakog dana ponavljaj (umu): "Volim i poštujem sva bića.". Potom promišljaj što to sve za tebe znači. I primijetit ćeš, prije ili kasnije želja za mesom posve će oslabiti i naposljetku nestati. To je snaga meditacije… koja i nije ništa drugo do jačanje naše unutrašnje volje za istinskim božanskim životom… koji nam s pravom i pripada. Zaslužimo ga!