Pisma o (ne)ljudskosti 2. dio (1.)

Promišljanja o moralnosti čovjekove prehrane iz pera jednog vegetarijanca-vegana

Život nije najviše što vam mogu dati, već ljubav!

I vegetarijanci "probavljaju" predrasude...

"Vegetarijanstvo teži da od nas učini miroljubiva, a ne nasilna bića" (Seneka)

"Zbog čega, i tko smo mi da drugima oduzimamo život koji im je Bog dao? I tko smo mi da remetimo nečiji životni razvoj? Naime, ta bića tada moraju ponoviti život u tom obliku i proživjeti one godine i dane koji su im uskraćeni. Svatko mora proživjeti određeni vijek koji proistječe iz njegove sudbine (Karme). Ako je u vašoj Karmi zapisano da trebate živjeti stotinu godina, što biva ako poginete u nekoj nesreći ili vas netko ubije prije tog vremena? Dakle, u slučaju prerane smrti, morate se ponovo vratiti i živjeti ljudski život, sve dok ne istječe ono vrijeme koje vam je smrću bilo uskraćeno. I zato postoji načelo nenasilja (Ahimse). Ahimsa vam je vjerojatno poznata iz života i učenja Mahatme Gandhija. Što ona znači? Nemojte nikog povrijediti, nemojte nikome stvarati teškoće. Zašto da budete uzrok njihovog bola? Kao ljudi, razumni, puni ljubavi, samilosti i razumijevanja, trebali bi biti njihov zaštitnik..." (Mahešvarananda)

Što ti znači osorna izjava: "U moje se ime više ne ubija!"? Zar želiš reći da je prihvaćanje vegetarijanske prehrane domet tvojeg života? Čini mi se, dok čitam tvoje pismo, da si mislio kako izbacivanjem mesa s jelovnika ljudi odmah pokazuju i druge odlike dostojne poštovanja. Eto, ti prvi ne pružaš primjer za to jer se poput lešinara okomljuješ na rođake i prijatelje samo zato što ne slijede tvoj put, tvoj izbor. Čini mi se da nekima od njih ne možeš oprostiti zlobu i zloće kojima su te obasipali dok si činio prve korake ka vegetarijanstvu. Usput, to i nije bilo tako davno. Znaš, prijatelju, još si zelen u pogledu znanja o prehrani, a i ponašanje ti ne dolikuje čovjeku koji se predstavlja za "duhovnu osobu". Lažno izigravaš veličinu, jel’? Pred očima mi lebdi slika nadutog purana... Jesi li doista bolji od bližnjih samo stoga što si nešto ranije prihvatio, kako navodiš, "čistu prehranu"? Kako te nije sram grubo koriti sestru zato što još jede piletinu, puretinu i ribu, premda se odrekla ostalih vrsta mesa? Kako možeš zajedljivo predbacivati ocu da u njegovom srcu nema mjesta za samilost prema životinjama jer (još) ne želi postati vegetarijanac? Tko si ti, prijatelju da tako grubo vrijeđaš tuđe osjećaje? Doista ti kažem, prestani samog sebe uvjeravati da si bolji nego što jesi jer još puno, puno toga trebaš naučiti o ljudskoj dobroti. O tome, kako najprije sam postati sretan u srcu, da bih mogao rascvjetati duše drugih. Ne uviđaš li da nametanje vlastite volje drugima ne rađa lijepim cvjetovima? Želiš li "silovanjem" tuđih stavova i navika razoriti prisne obiteljske odnose i veze s vjernim prijateljima? Čak i ako su oni, kao što tvrdiš, "često bili bezobzirni" prema tebi, misliš li da će se promijeniti nabolje ako im budeš vraćao iste niske udarce? Žalosno nezrelo promišljaš! Kloni se uloge uvrijeđenog i ponosnog djeteta, dragi, ispričaj im se za pakosne objede i pruži im ruku pomirenja. Umjesto da ikoga napadaš jer misli i radi drugačije, mijenjaj sebe u obazrivije i ljubaznije biće. U zamjenu za predbacivanja tuđim nesavršenostima, slušaj glas svoje savjesti koja od tebe želi stvoriti čovjeka dostojna štovanja. I radije priznaj i podrži i korake drugih ka manjoj patnji... Njihovi su koraci možda manji, moguće je da koračaju sporije, no zbog toga im napori nisu manje vrijedni.

Da, ti si prije zagazio u vegetarijanske vode, ali si za to i bio spreman. No ako si u tome napredan, u mnogo čemu drugome bližnjima još gledaš leđa. U pravilu su vegetarijanci moralniji, ali kao što pokazuje i tvoj primjer, nema pravila bez iznimaka. Istina je da sada kročiš čistije i mirnije savjesti, da lakše i s manje straha gledaš u oči životinjama i ljudima... no ne umišljaj si da se sve staro, sav talog tvoje prošlosti može isprati samo pukim micanjem mesa s tanjura. Isto tako, ne pretjeruj uvjeravajući neiskusne oko sebe, kojima je vegetarijanstvo još strano, da će im ono za samo nekoliko tjedana preobraziti život, da će ih preporoditi tijelom i duhom. Ne sumnjam da je to moguće, ali ništa se dobrog ne postiže preko noći. Nagovarajući ljude da prihvate u živote ono čemu nisu dorasli samo ih možeš pozlijediti, a njihove će rane boljeti i tebe. Više nego njih same...

Stoga, da zaključim, "nemesojedu", kako se voliš isticati, ne igraj se gluhih i slijepih s "mesojedima". Osluškuj njihove potrebe, otvori im srce, budi blag prema njima, ne naudi im opakim riječima, već ih ohrabri svojom "čistoćom". Ali nju ti valja zaslužiti, dobrim djelima. I pazi, čistoću ne čini samo ono što unosimo u usta, već prije ono što iz njih izlazi. Razumiješ li, bez čistoće uma nema trajne duševne sreće. Prepoznaješ li sebe u ovom učenju?

No kada smo već kod zabluda koje su svačiji neminovni suputnici, koje nas u stopu prate kroz živote na putu duhovnog odrastanja i sazrijevanja, iskoristiti ću priliku upoznati te s još nekim zamkama u koje možeš upasti. Dobro ih poznajem, jer neke od niže navedenih predrasuda svojevremeno su ravnale i mojim ophođenjem prema okolini. Dakako, naveo sam samo dio iz široke lepeze zabluda koje tište i pritišću vegetarijance, no valja imati na umu da svako (novo) vrijeme i mjesto mogu u neiskusnih i neopreznih pobuditi i razviti nove obmane. No, evo nekih:

Vegetarijanstvo isključuje jedenje životinja

Netočno, jer ono to dopušta ukoliko su ljudi prisiljeni hraniti se mesom uslijed surovih uvjeta životne sredine, bilo prirodne ili društvene, ali i u slučaju preživljavanja uslijed nesreće ili bolesti.

Ako je meso jedina (ili pretežita) hrana nečijeg životnog okruženja, koja mu je nametnuta "višom silom", kako možemo očekivati od čovjeka da se hrani biljkama koje su mu nedostupne? Primjerice, meso Eskimima ili pustinjskim nomadskim plemenima u ruke baca podneblje, i tome se nema što prigovoriti. Društveno je pak nasljeđe (tradicija) odgovorna za tisućljetni način života nekih ljudskih skupina upućenih pretežito na mesnu prehranu. Tako ukorijenjene navike ne mogu se mijenjati naprečac, a ponegdje je to i nemoguće (bez uplitanja sa strane). Primjerice, otočani dalekih otoka se hrane ribom i morskim plodovima (iako to nije uvijek nužno), i nije za očekivati da će olako odustati od hrane s morske "njive". Životne navike je ipak moguće izmijeniti, no za to treba vremena, a "nužna" ("neophodna") mesna prehrana to više ne mora biti (ostati). Ništa nije vječno, zar ne, pa tako niti naše navike.

Vegetarijanci su daleko zdraviji od mesojeda

Točno, mesojedi više obolijevaju. Ali, uz pripomenu, "u prosjeku" (statistički gledano). Bilo bi ljepše da se uspoređujemo sa – svejedima, taj naziv je jednostavno primjereniji onima koji uz meso, ipak jedu ponešto "manje vrijedne hrane". Statistika nedvojbeno može ukazati na to da su vegetarijanci boljeg zdravlja, no valja znati i to da to prije svega vrijedi za dugogodišnje vegetarijance. Međutim, bez obzira koliko se tko dugo hrani biljčicama, bolesti uvijek nađu pukotine kroz koje se uvuku u tijelo. Uostalom, naša su tijela, koliko god to mi ne željeli priznati – lako pokvarljiva roba. Svakako da to u većoj mjeri vrijedi za ljude koji jedu meso u većim količinama, naročito ono četveronožnih sisavaca. Ali ti osobno poznaješ bar tucet vegetarijanaca na koje se boleštine, od laganih preko zaraznih do teških, lijepe kao muhe na slatko od dunja. I to te ne čudi, jer razumiješ da oni "odrađuju grijehe", prikupljene između ostalog i lošom prehranom, iz razdoblja dok još nisu postali vegetarijanci. Neke od tih "bolesti" zapravo su tek puka pročišćenja tijela – postupci ozdravljenja sa svrhom iscjeljenja duha. Da, težnja ka zdravlju je u prirodi svakog bića. U stvari, u prirodi je svih stvorenja – zdravlje, a ne bolest. Ono što je neprirodna prehrana narušila, povratkom na jedenje žitarica, povrća i voća, iznova se vraća i izgrađuje nas, naše zdravlje. Na žalost, nije neprirodno što ima i vegetarijanaca, pa i nekih s dugim "stažem" koji se teško razbolijevaju, a katkad i umiru i od opakih bolesti. Uzroci su tome dvojaki. Prvo, koliko god naivno zvučalo, njihova loša djela iz života prije ovog rođenja. Sada su samo stigla na naplatu, a vegetarijanstvo im zacijelo može samo pomoći u ublažavanju tako uvjetovane patnje. Drugo, potreba da kroz patnju ovozemaljskog življena učimo stječući iskustva o vječnosti naše božanske biti.

I još nešto, prijatelju, što je neki svejed (mesojed) bolesniji, to će tim prije i jače osjetiti dobrobit prelaska na bezmesnu prehranu, to će tim više i prije ona za njega postati lijek.

Istraživanja ukazuju da su vegetarijanci mršaviji

Posve je moguće da kazaljka vage kojom su dobiveni podaci o težini ispitanika iz brojčano istovjetnog uzorka vegetarijanaca i nevegetarijanaca, naginje u korist svejeda. No, biljojedi su doista mršaviji, za tu tvrdnju dovoljno je promotriti dvije spomenute skupine. Možda su se neki od ispitanika i odrekli mesa da bi postali vitkiji, odnosno skladnije građeni. Uvriježena mršavost, ne znači i bolestan ili isposnički izgladnjeli izgled. Ne, za zdrave vegetarijance je imati manje kilograma od svejeda posve prirodna stvar, posljedica prehrane koja sadrži (ili bi trebala sadržavati) manje masnoća i nepotrebnih nehranjivih otpada koji služe samo zato da se gomilaju u tijelu i slabe njegovu otpornost na bolesti.

No upravo u tome i jest "kvaka", što ima i natprosječno debelih vegetarijanaca. Kako im je to uspjelo? Ljudi su skloni "dobroj papici", a vegetarijanski obroci mogu i te kako biti podatni za nepce. Prejedanjem, primjerice, tjestenine, krumpira, žganaca, sira, vrhnje i punomasnog mlijeka... kilogrami, umjesto da padaju do prirodne ravnotežne točke, uporno rastu. Debljina ulazi na usta, tu nema spora. Dakle, za uravnotežene zdrave vegetarijance ne vrijede uobičajene i uvriježene predodžbe "svejedske statistike" o "normalnoj" težini. Njihova je "mršavost" (spram svejeda) u stvari biljojedu primjerena, posve zdrava težina.

Vegetarijanci su tjelesno spremniji od mesojeda

Točno, baš bi se tako moglo reći, ali (opet sam dužan dodati već spomenutu opasku) – za prosječnog vegetarijanca. To znači, da ima i onih koji su unatoč biljnoj prehrani i dalje tjelesno mlitavi. Zbog čega? Gotovo sigurno stoga jer se ili neuravnoteženo prehranjuju, hranom koja ne zadovoljava njihove potrebe ni količinom ni sastavom, ili se nedovoljno kreću. Oni koji makar povremeno upražnjavaju neku vrstu tjelesnog rada ili tjelovježbu, istina je da će biti spremniji za napore, odnosno izdržljiviji od svejeda (mesojeda), ali to se ne stječe dok pljesneš dlanom o dlan. Tijelo se polako navikava na novi ustroj prehrane, a time i postepeno jača. Tek nakon dužeg razdoblja vegetarijanske prehrane, osobito ako je svrhovito pripremana za određenu vrstu tjelesnog djelovanja, odnosno nakon nekog vremena privikavanja, bit ćeš snažniji, brži, okretniji, rastezljiviji... nego tvoja (i to ne sva) "svejedska braća".

Mesojedi ranije umiru od vegetarijanaca

U pravilu je tako, odnosno u prosjeku (nemoj to više smetnuti s uma) to je istina. Krajnji primjer za to su žitelji hladnih predjela, koji opstaju zahvaljujući salu i mesu tuljana i riba, no to plaćaju preranom smrću. Postoji, međutim, dosta ljudi koji su unatoč lošoj prehrani – dugovječni. (Poznajem staricu, stogodišnjakinju, koja je na upit novinara u čemu je tajna njenog krepkog zdravlja i dugog životinja odgovorila: "Nije, kćeri, prošao dan a da nisam podmazala ovu staru kantu (pokazujući kažiprstom na sebe) komadom pisanog špeka ili čvarcima udrobljenim u žgance!") Neočekivano? Nasuprot! To proizlazi iz činjenice da su rođeni s odličnim tjelesnim nasljeđem, koje ni tako beživotna hrana kao meso i bijeli kruh nije uspjela čak ni načeti. Ne, u ovom životu ne. Ali... u narednom (ili nekom kasnijem) životu vrlo je vjerojatno da će ubirati plodove prehrane s kojom se sada tako olako kockaju.

Vitamin B12 biljna hrana ne može nadomjestiti

Ne podržavam takvu izjavu jer upućuje na njezine (neraz)umne (intelektualne) i navijačko-huškačke (lobističke) korijene... a oba su loša jer ne vide cjelinu. Vitamina B12 ima dovoljno u biljnoj hrani i tijelo ga može u dovoljnoj količini i kakvoći iz nje iskoristiti (apsorbirati). Primjerice iz soje i njezinih proizvoda (sojino mlijeko, sojin sir – tofu) i fermenata (miso, tempeh), morskih algi, klica, zobi... Konačno, ako netko u to ne vjeruje, tu su i vitaminske tablete dobivene od bakterija uzgojenih na biljnoj (!) hrani.

Nije istina da je kravlje mlijeko neophodno uzimati kao izvor vitamina B12 (jer ga navodno ne možemo dobiti u dovoljnoj količini iz biljne hrane). Ispravno bi bilo reći "jer ga ne možemo dobiti iz ostale biljne hrane", s naglaskom na riječ "ostale". Jer, mlijeko i nije ništa drugo doli proizvod nastao od "mliječne sluzi" biljaka (trava). K’ tome, B12 proizvode i sama ljudska crijeva, što najbolje dokazuju dugogodišnji vegani, a naročito njihova djeca koja izrastaju zdravo, ne koristeći nikakve namirnice životinjskog porijekla (neki čak niti med kojeg sakupljaju vrijedne pčele!).

Vegetarijanci piju manje tekućine

Ispravno bi bilo reći da "imaju manju potrebu za ispijanjem dodatne vode". Ali, i to vrijedi tek nakon određenog razdoblja privikavanja na vegetarijansku prehranu, ukoliko se jedu obroci s dovoljno povrća i voća (bilo svježeg ili toplinski obrađenog) koje samo sadrži vodu najprimjereniju ljudskom probavnom sustavu i postupku prerade hrane. Dakle, za očekivati je da ćeš s vremenom manje žeđati, no samo ukoliko si dovoljno tekućine primio kroz – hranu bogatu vodom, i naravno, pod pretpostavkom umjerenog tjelesnog rada ili vježbanja (kretanja). Biljna hrana sadrži dovoljno vode potrebne za laganu, urednu i redovitu probavu. Ipak, ne valja zanemarivati pijenje slobodne vode (nevezane u povrću i voću) jer je ona također potrebna tijelu. Valja je, međutim, piti umjereno, najbolje onda kada si žedan. S vodom ne valja ni pretjerivati, jer premda pomaže čišćenje tijela (viškova i otpada), u suvišku opterećuje probavu i ispravan rad pojedinih organa. I da ne zaboravim spomenuti, meso je inače "suha" hrana, koja ne može osigurati dovoljno "probavne" vode. Konačno, nakon kobasica i kruha uvijek jače žeđamo (ne samo zato što su zasoljene i zapaprene) nego nakon obroka variva i salate. Ova spoznaja može biti posebno od koristi u vrele ljetne dane. I još te nešto molim – hranu pij, a vodu žvači!