Vještačenje... "Eho"... Eho vještačenja

- Tata, što je to ludnica? – pita me kćerka.
- Ne znam, ljubavi, ne znam…

Blago normalnima, tim čudnim bićima
Roberto Fernandez Retamar, kubanski pjesnik

Državni odvjetniče, može vas biti sram što ste predložili da me se psihijatrijski vještači! Znate li što je vještačenje? Je li netko lud ili nije. Ja sam važna persona u ovom društvu! - ljutito se dignuo u sudnici Zdravko Mamić obraćajući se tužitelju Silviju Sušecu i dodao: " Ja nisam lud! Vještačenje će pokazati da sam ja Einstein za tužitelja. "

U ovo vrijeme kada svojoj kulminaciji dolazi cirkus zvan izbori gdje takozvani slobodni ljudi i građani daju takozvani zakonski legitimitet maloj šačici izabranih da donosi zakone po kojima će se ravnati svi osim njih samih i mamuta na njihovim platnim listama, čak i kad jednom izađu iz saborskog akvarija – dakle u to se je naše vrijeme, dakle danas, dobro zapitati tko je normalan, tko lud, a tko nije i što to zapravo znači biti (ne)normalan. Da napokon kćerki kažem što je to ludnica?

Tarvorenik u psihijatrijskoj bolnici u Burundiju
(foto: Jose Cendon)

Poslušajmo što o tome kaže struka, dakle psihijatrija. Konkretno, doktorica Lidija Ćuk Jovanović koja godinama radi na čuvenoj beogradskoj Lazi, srpskom Vrapču.

Njene sam riječi prigodno "ukrasio" izjavama političkih i politici bliskih persona, sve redom mamutskih ultranormalnih stupova demokratskih društava u kojima dišu. Zadržao sam se uglavnom na tematici roda i spola nalazeći kako pristaje tonu ove kolumne.

- Biti normalan znači imati dobar kontakt sam sa sobom i sliku o sebi u vremenu i prostoru i prema osobama koje nas okružuju, biti definiran u pogledu svojih želja, pogledu realnosti i biti definiran u smislu očekivanja.

Svome sinu sam rekao neka si jebe mater ako nije za predsjednika. (Miroslav Ćiro Blažević u Globusu, studeni ’97)

- Ako pošaljemo određenu informaciju u vanjski svijet treba znati što od nje očekujemo.

SDP je protiv vjeronauka u školama. SDP nije protiv vjeronauka u školama. (dvije izjave SDP-a, Marije Lugarić i Zorana Milanovića, dane u razmaku od dva dana, listopad 2007.)

- U našoj društvenoj stvarnosti pojam normalnosti je vrlo teško definirati jer ne postoje osnovni postulati ili konstituenti realnosti već postoje tek neki prastari, arhetipski polupsihotični i primitivni konstituenti.

Pravi je trenutak da se Hrvati pogledaju u ogledalo i da shvate da su stoka. (Zmago Jelinčič, kandidat za predsjednika Republike Slovenije, na Hit-radiju, listopad 2007. Dotični je lik u prvom krugu slovenskih izbora osvojio preko 20% glasova)

- S obzirom da nemate nikakva reda, nikakve ili jako slabo zastupljene nositelje realnosti različitog nivoa značenja, vi praktično dobijete jednu društvenu atmosferu u kojoj i kad hoćete da budete realni i u skladu s tom općeprihvaćenom definicijom duševnog zdravlja, vi to jednostavno danas ne možete ostvariti.

Ne poznajem niti jedan zakon, osim Božjeg zakona! Pas ne može u crkvu i tu se nema što raspravljati, a isto vrijedi i za ljude koji takvim činom oskvrnjuju Božju kuću. (don Mijo Pavlaković, svećenik u zagrebačkoj crkvi Srca Isusova, nakon što je iz crkve izbacio slijepca koji je došao na misu s psom-vodičem, u Jutarnjem listu)

- Ja ih poslije boravka i terapije koje dobiju ovdje prepuštam sredini koja je, i u obiteljskim relacijama, u našoj kulturi vrlo nezrela jer postoji zamjena uloga: muškarci su žene, žene su muškarci, djeca su roditelji, a roditelji su djeca rođenoj djeci, dakle prepuštam ih društvu gdje nema reda ni principa funkcioniranja, nema kulturoloških obrazaca ponašanja ili su oni izvitopereni…

Objavom adrese skloništa za zlostavljane žene i djecu na internetu, gradska uprava nije nikoga ugrozila i ja se osobno nemam namjeru nikome ispričavati. (Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba)

A onaj korak van porodice kojim se zakoračuje u društvo, jednostavno je utopljen u jednoj atmosferi u kojoj su također te uloge ili principi formiranja koncepta realnosti potpuno izmiješane.

Pravo je svakog normalnog čovjeka da pri samoj pomisli na homoseksualni ili lezbijski spolni čin osjeti mučninu. (vlč. Pavle Primorac u Hrvatskom slovu)

- U jednom trenutku zapitate se "što ja uopće ovdje radim"? Spremam osobe koje su po svojoj samoj konstituciji emocionalno osjetljive, zbog čega i završavaju kod nas na liječenju, da budu topovsko meso za raznorazne odnose koji društveno nisu uljuđeni i regulirani, ili, ako su to muški pacijenti, spremamo ih za ratove i za raznorazne egzibicije koje nama naši prošli, budući i sadašnji političari priređuju.

Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Takvi su bili genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrvatske države. (dr. Franjo Tuđman na proslavi 7. obljetnice Mladeži HDZ-a, listopad ’97)

- Ako živite u skladu sa svojim biološkim nagonima, ako znate voljeti druge, ako ste pri tom normalni i poštujete neki opći red i poredak, ako pri tom želite da komunicirate s drugima, vi možete vrlo lako od strane društva biti proglašeni za nenormalnu osobu.

Svuda je korumpirano društvo. Za najobičniju operaciju moraš dati 300 eura, zna se cijena. Svuda, čak i u sudstvu, vlada korupcija. Povremeno gledam u dnevniku snimke sa tih zasjedanja i vidim kako ti naši izabranici jedu burek za vrijeme sjednice, kako hrču, kako razgovaraju mobitelima, ulaze i izlaze za vrijeme sjednice, a cijelo vrijeme više od pola dvorane je prazno. Njihovo ponašanja koliko sam ja vidjela ne dolikuje skupštini. (Jedna od štićenica Laze)

- Ali zato ako se priklanjate destruktivnim ili psihopatskim obrascima ponašanja, a to je jasan obrazac: "Svi oko mene mrtvi, a ja živ." i "Lakše mi je promijeniti svijet nego sebe.", onda ste vi uspješni u našem društvu.

Trebalo je imati mnogo snage i hrabrosti, pa i onima najsiromašnijima reducirati prava i prihode. (Slavko Linić, u vrijeme dok je bio potpredsjednik Vlade)

- Ne tvrdim da su naši političari ludi, ali apsolutno iz iskustva tvrdim da je ovakva politička atmosfera kompletno luda u negativnom smislu, a oni, političari, ponašaju se po psihopatskim mehanizmima: "Briga me kako će završiti drugi, bitno je da ja ostvarim ono što ja smatram da je pravilno." – to je psihopatski obrazac funkcioniranja.

Bilo je i većih muda od tvojih. Nikoga od onih koji su loše pisali o Milanu Bandiću više nema u novinama. Bilo bi ti bolje da počneš vjerovati u Boga jer će te kazniti. Mogao bi se tu dolje poskliznuti i slomiti nogu ili bi se nekome od tvojih moglo nešto dogoditi. Možeš to sve napisati. (Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba)

- Taj isti psihopatski obrazac funkcioniranja u vrijeme velikih društvenih kriza kao što je to i rat – vodi u ratne zločine.

Počinio zločin Srbin ili Hrvat, nije to jednako za mene, iako svaki zločin osuđujem. (Anto Đapić, predsjednik HSP-a, u Slobodnoj Dalmaciji, lipanj 2005.)

- A narod i ja, kao netko tko tu sjedi i privatno gleda sve to i koja pri tom i radim s njima, navodno stigmatiziranim ljudima, mi bi dakle trebali sve to dobro sažvakati i valjda shvatiti da nas politička elita vodi ka nekom principu realnosti.

Nije zakazao HDZ, već birači. (dr. Katica Ivanišević na press-konferenciji nakon ponovljenih izbora u Primorsko-goranskoj županiji, prosinac ’97)

Odjednom gledam bor koji vidim kroz prozor i on je bukvalno posut sovama. Mislim da postoje neki znaci koji su nam upućeni. Čini mi se da su te sove životinje, ptice koje su uvijek na mene imale snažan utjecaj. Imao sam utisak da me gledaju očima, pogledom, prosto da vode neki razgovor sa mnom ne oglašavajući se. Čini mi se da u jednom trenutku kada je zaista bilo teško i zaista je trebalo mnogo pameti, mudrosti i opreza da su eto one tu da me svojim prisutnošću posavjetuju. Tako da sam među prvima u ovom sastavu ljudi s kojima sam surađivao dobio i ove sove kao savjetnike - ispričao je kamerama srpski premijer Vojislav Koštunica tajnu svoje smirenosti u odlučnim trenucima i ta je emotivna ispovijed, uz citirane psihijatrijske opservacije doktorice Jokić bila jedan od dijelova filma "Eho" koji progovara o kaosu svih vrsta vrijednosti u Srbiji.

Ali poanta filma je univerzalna: u (namjerno)poremećenom sustavu vrijednosti destruktivni i psihopatski tipovi postaju uspješni ljudi, a glavna razlika između ludnice i ostatka društva je da u ludnici bar ima elementarnog reda, dok u društvu vlada zakon jačih, "moćnijih" persona i strogo kontrolirani kaos.

Svi zaboravljaju da su djeca - koja su navodno izjavila da ih odgajatelji "tuku po glavi valjkom za tijesto, šibom po licu i čupaju ih za kosu", a jedan je dječak optužio domara za seksualno zlostavljanje - na žalost, psihički bolesna, a većina ih je mentalno retardirana. (Jelena Brajša, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, u Gloriji, lipanj 2005.)

A kako ti Kobasiću pravdaš činjenicu da ti je kolumna 99% sastavljena samo od citata iz tog srpskog dokumentarnog filma Eho te od citata koje su u medijski eter odaslali "stupovi društva" oko nas?

Nije sporno da je Đapićev magistarski rad gotovo u potpunosti plagijat Kandareovih ranijih radova, ali velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara. (Robert Pešutić, sudac Općinskog suda u Splitu, obrazlažući oslobađanje Ante Đapića od optužbi za krivotvorenje magistarskog rada, travanj 2005.)

Uobičajena tehnika preživljavanja koju koriste zaštićeni saborski primjerci i pripadajući im mamuti je pozivanje na legalizam i zakone kojima su sami odredili pravila i članke, a ako se iz tko zna kakvih (privatnih, sportskih, nacionalnih, egomanijakalnih, horoskopskih, erotskih, novčanih, zemljišnih, božićnih…) razloga dotična imunitetom zaštićena gospoda ipak odluče ne poštovati te zakone, zapišaju sve nekom trulom inačicom Vrdoljakovog babalončaruša mudrijaškog kvazinarodnog humora, nasilja ili gole psovke.

Vjerujem da je Milosav Katalina bio zlostavljan, ali da je bio toliko mučen kao što govori, ne bi ni Rambo ostao živ. (Slavko Lozina, sudac Županijskoga suda u Splitu, u obrazloženju oslobađajuće presude optuženicima za ratne zločine u Lori)

Upitana da usporedi život u Lazi i onaj vani jedna je štićenica te psihijatrijske ustanove rekla: "Nema nikakve sličnosti, vani je kaos, dok je ovdje sve vrlo organizirano."

Naredit ću svim igračima, službenicima, juniorima i pionirima, kojih je oko 450, pa i njihovim roditeljima, da na izborima glasuju za Bandića. Ljubi ruku koja te hrani... (Zdravko Mamić u emisiji "Drugo lice" na Novoj TV)

Jedina preostala utjeha je da je iz Kaosa sve i nastalo.

Niti jednom riječju neću kazati da ćemo biti slabiji... Poručujem bezobrazno, nek se zna: svima ćemo jebati majku! (Zdravko Mamić na konferenciji za novinare)

Ispada da s prostim mamutima bar znaš na čemu si, dok ogromni, napuhani politosauri, čak i kada bleje pitomo kao ovčice, svjesno ili nesvjesno, crveno ili crno, zarivaju, a da to i ne vidite, vampirske očnjake u ponuđene im i ispružene ogoljele glasačke vratove. (Neki ivin)

Ne postoji dug države prema umirovljenicima. Sve su to laži koje je plasirala američka administracija u hrvatskoj javnosti kako bi se srušio HDZ s vlasti. (mr. Borislav Škegro, potpredsjednik prve HDZ-ove Vlade i bivši ministar financija, na godišnjoj konferenciji Zagrebačke burze)

Jedino do čega je njima stalo je da krv koju piju bude od potpuno zastrašene osobe, krajnje smućenog glasača. Sve ostalo nije važno: ni njena ili njegova dob, rasna, klasna ili nacionalna pripadnost, vjersko ili seksualno opredjeljenje… "Dok je straha biće i demokracije", viču nam izborni "pobjednici i poraženi" zajedno.

Pa kako i da li napustiti taj beskrupulozni i beskrajni bal ishlapjelih vampira? Nemojte se bojati i nemojte bježati! To je ono čega se vampiri jedino boje: da ljudska krv neće biti natopljena totalnim strahom. Da će se oblaci razmaknuti i da će ugledati Svjetlost. Da će se glasači probuditi. Pozdrav do sljedeće zaokružilice, do sljedećeg bala demokratskih vampira. Nadam se kolektivno budnijeg. I neka nam djeca budu ne normalna, već sretna.

Uz ispriku zbog dužine kolumne:

Moje djelo je tako veliko da kada god stanem pred ogledalo vidim najljepšu sliku na svijetu. (Zdravko Mamić, u intervjuu Novom listu, studeni 2006.)

- Tata, tata pa što je to ludnica – pita me ponovno kćerka.
- Ne znam ljubavi, ne znam…

Redatelji Ivana Lalić i Marko Popović

Osnovno o filmu:

Eho, dokumentarni film Marka Popovića i Ivane Lalić, trajanje 65 minuta Film je prije prikazivanja na ovogodišnjem Zagreb film festivalu nagrađen posebnim priznanjem žirija u Sarajevu. Film je priča o najstarijoj psihijatrijskoj bolnici na Balkanu, "popularnoj" Lazi u Beogradu.

Razgovarajući sa štićenicima bolnice i doktorima pratimo na jednoj strani kako pacijentice pripremaju i izvode kazališnu predstavu dok, na drugoj strani, vani, na "slobodi", aktualna politička elita nesuvislo muca. Ivana Lalić je dugogodišnja beogradska novinarka, a Marko Popović, redatelj, poznati je po dokumentarnim i kratkim filmovima koje je radio za B92 i RTS.

* Priložene fotografije uz koje se ne navodi izvor su s CD-a press službe ovogodišnjeg Zagrebačkog filmskog festivala.