Tajna Siničić špilje kraj Brinja

Na glatkoj stijeni špilje, oko 550 metara od ulaza, nakon probijanja začepljenog sifonskog jezera speleolozi su 1997. otkrili još neodgonetnute leptolitičke urezane slikovne prikaze.

Sa prethodnog izleta uredništva Kameleona do Kutereva, Krasnog i vrila Gacke, donio sam kući gomilicu turističkih karata i vodiča, a posebnu pozornost privukla mi je mala fotomonografija "Gacka" u izdanju Turističke naklade iz Zagreba. U toj knjižici objavljenoj 1999. godine, u poglavlju o povijesti doline Gacke nalazi se snimka naslovljena "Leptolitički urezi na stijeni u Siničić špilji, 9500. g. pr. K.".

Siničić špilja za sada jedina u Hrvatskoj krije pretpovijesno slikovno pismo urezano u stijenu kanala.
(izvor: turistički vodič "Gacka" iz 1999.; *1)

U prijevodu za nas laike - špilja krije dokaz o pismenosti (a vjerojatno i više od toga) od prije 11.500 godina! Činjenica dovoljna da se bacim na čitanje ulomka "Pretpovijesno razdoblje", a tamo doslovce piše: "Područje Gacke bilo je naseljeno u pretpovijesti. Najstariji lokalitet na području Gacke iz tog razdoblja nalazi se na njezinu južnom rubu u Pećini u Lešću. Tragovi pougljenjenih kostiju divljih životinja i kostiju na kojima su jasno vidljivi tragovi kamenog oruđa otkrivaju prisutnost čovjeka iz razdoblja mezolitika – prijelaza iz starijeg u mlađe kameno doba (10000 do 4000 g. prije Krista). Čovjek je tada još uvijek bio lovac na divlje životinje.

U gornjem videu prikazan je posjet speleologa DDISKF-a u Siničić špilji pokraj Brinja u studenome 2008., te je naknadno uvršten uz Kameleonov napis.

Nešto mlađe stanište i tragove nalazimo upravo na području Brinja. Sve donedavno je Siničić špilja, koja se nalazi na putu od Brinja prema Letincu, skrivala svoje tajne. U njoj je živio paleolitski lovac prije 9500 godina prije Krista, (razdoblje mlađeg mezolitika) koji je na glatkom stijenju špilje ostavio još neodgonetnute leptolitičke urezane slikovne prikaze. Grupa ureza, sličnih germanskim runama, najvjerojatnije je primitivni mjesečev kalendar. U špilji je pronađeno i ostataka keramike. Čovjek je još uvijek bio lovac koji se privikavao sjedilačkom načinu života."

Ostaci kule srednjovjekovne gradine Sokolac u Brinju

No snimka iz navedene fotomonografije zagolicala mi je znatiželju i zbog neobične sličnosti stijenskih ureza sa onima na kamenu pronađenom u tunelu Ravne u Visokom (vidjeti web Fondacije Arheološki park Bosanska piramida Sunca, rubrika Iz mog ugla, tekst dr. Murisa Osmanagića: Otkriće megalit kamene ploče T-1 i Poređenje simbola i znakova, iz 8. mj. 2006.). Jesu li drevni "potpisi" na špilji u Lici i u tunelu u Visokom djelo ljudi iz istog vremena i kulturnog kruga? Ako je starost sličnih ureza u Siničić špilji procjenjena na oko 11 i pol tisuća godina, znači li to da su i podzemni prolazi i piramidalne građevine kod Visokog najmanje isto toliko stari?

Pogled na Brinje sa brijega na kojem su ostaci gradine Sokolac i obnovljena kasnogotička crkva Presvetog Trojstva

Da bi bar pokušao potaknuti odogovore na ova pitanja, bacio sam se prvo u potragu za podacima o istraživanjima Siničić špilje. Isprva neuspješno, jer u Turističkoj zajednici grada Otočca (Brinje je nema) i Arheološkom muzeju u Zagrebu mi nisu pružili ništa novo. Srećom, među speleolozima koji su pronašli ureze bili su i Karlovčani. Zapis o tome ostavilo je na internetu Speleološko društvo Karlovac (SDK): "Ova spilja dobro je poznata preko dvije stotine godina. Tijekom najnovijih istraživanja otkriveni su novi dijelovi spilje (za kišnog vremena stvara se sifon dužine oko 130 metara). Speleolozi iz HSD-a, DISKF-a i SDK-a su u rujnu 1997. otkrili više od 350 metara novih kanala spilje u kojima su pronađeni crteži nepoznate kulture uklesani u stijeni." Do tadašnjih članova Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena (DISKF)" iz Zagreba, dr. Mladena Garašića i inž. Tihomira Kovačevića nisam uspio doći, no pomogao mi je član SDK-a Neven Bočić pribavivši časopise "Speleo’zin" iz 1997. (br. 7) i 1999. (br. 10) godine s napisima dr. Garašića.

Najstariji poznati stanovnici brinjskog kraja su Japodi. To ilirsko pleme je pokoreno od Rimljana nakon Oktavijanovog vojnog pohoda 35. godine prije nove ere

Prema navodima dr. Garašića, premda je Siničić špilja znanstveno istraživana još od 1960., tek 20. rujna 1997. zahvaljujući niskoj razini podzemne vode, speleolozi su uspjeli proširiti i prokopati dva sifona i i proći u do tada nepoznate dijelove špilje. Tu su u glavnom kanalu ostali iznenađeni pronalaskom urezanih znakova, o čemu istraživač piše: "U prvom trenutku se pomislilo da je riječ o tragovima neke speleološke ekspedicije koja je dosegla već prije taj dio spilje. No, ubrzo je ta pretpostavka odbačena. Naime, nitko nije mogao prije... proći sifon i doći ovim putem. Jasno, nametnulo se pitanje od kuda (znakovi, op. ur.), kako, tko.. (ih je urezao, op. ur.).".

Kasnije u napisu dodaje: "Što se tiče urezanih znakova u spilji, zaključeno je da su oni vrlo stari (naknadna obrada u Arheološkom muzeju u Zagrebu potvrđuje pretpostavku da je riječ o znakovima starim najmanje 10.000 godina, za sada potpuno nepoznatim na području Hrvatske), a da su ljudi koji su ih urezali u stijene sigurno morali ući kroz neki drugi, tada otvoren ulaz u spilju. U dokaz tome pronađeno je i korijenje koje je prodrlo s površine u spilju. Na više mjesta odjetio se miris humusa. Tamo nema više od 5 do 6 metara do površine terena. Znakovi su vrlo precizno precrtani, fotografirani i predani na znanstvenu obradu (i stavljeni na internet). Budući da se u kišnom vremenu stvara sifon dužine od preko 130 metara, koji "štiti" znakove od posjetilaca, za sada možemo biti mirni da će oni trajati i biti zaštićeni barem još kojih tisuću godina."

Presveto Trojstvo jedinstvena je u Hrvatskoj kasnogotička crkva - na dva kata

Po iščitavanju ovog napisa, ostao sam pomalo razočaran, jer na internetu više nema traga fotografijama i crtežima urezanih znakova. Na sreću, crtež u ovoj reportaži presnimljen je iz "Speleo’zina". Napis dr. Garašića potiče i nova pitanja, od kojih je svakako najzanimljivije kako su drevni "pisci" ušli u sve do 1997. nedostupan dio špilje i tamo ostavili svoj trag? Naime, stijena u glavnom kanalu sa urezanim znakovima, daleko je od današnjeg glavnog (postoji i okomiti ulaz - okno iznad prostrane ulazne dvorane) ulaza oko 550 metara, do koje se zacijelo tisućama godina nije moglo doći zbog preuskih, gotovo začepljenih sifona.

Crkva su mjesta tajanstvenosti i samozatajnosti

Do siječnja 1998. snimljen je video-zapis iz špilje, te je otkriće predstavljeno u više emisija na Hrvatskoj televiziji. No nakon početnog širenja (dobre) vijesti kroz medije, kasnije se o senzaciji iz Siničić špilje više ništa nije čulo, te je njezino zagonetno pismo (ili kalendar) zaboravljeno. Špilja je inače i arheološki zanimljiva, neki nalazi s glavnog ulaza, prema procjeni stručnjaka iz Gradskog muzeja Karlovac, stari su preko 5000 godina. Niti Arheološki muzej nema na webu vijesti o znakovima iz špilje, a to je tim više šteta jer je to jedina do sada poznata špilja sa urezanim (pretpovijesnim) znakovima u Hrvatskoj.

Kako god bilo, iznio sam zamisao Višnji Dobrić iz Zagreba, koja je upravo u kolovozu vršila pripreme za osnivanje Asocijacije za pretpovijesna istraživanja - API, da posjetimo Siničić špilju. Dogovoreno, učinjeno! Na Veliku Gospu eto osmeročlanog društva u Brinju. Uz put, zastali smo uobičajeno uz dvokatni kameni most preko Tounjčice, te uz izvor na Jozefinskoj cesti nedaleko Modruša. Ista odmorišta izabrali su i izletnici predvođeni Dragom Miletićem - konzervatorom savjetnikom Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ), koji vodi obnovu gotičke crkve u sklopu nekadašnje gradine Sokolac na brijegu usred Brinja.

Nedavno je u crkvi otvorena stalna izložba o povijesti Sokolca od vremena Frankopana (15. stoljeće) do suvremene obnove

A da sreća bude potpuna, i konzervator je imao namjeru posjetiti stalnu izložbu o povijesti srednjovjekovnog Sokolca (spominje se od prve polovice 15. st.) i ulozi njegovih gospodara knezova Krčkih, kasnije nazvanih Frankopani, u hrvatskoj povijesti. Uostalom, on je i autor izložbe u toj jedinstvenoj kasnogotičkoj crkvi u Hrvatskoj. Pa nam je lijepo otključao vrata, uveo nas u crkvu Presvetog Trojstva i bio nam vodič pri razgledavanju postava. A takva se prilika, zar ne, samo "slučajno" događa i nimalo nismo dvoumili trebali je iskoristiti.

Drago Miletić u uvodu deplijana izložbe, postavljene nakon višedesetljetne obnove i sanacije crkve i dijela gradine, u suradnji HRZ-a i i Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, ističe: "Na putu iz središnje Hrvatske prema sjevernom i srednjem Jadranu, ubrzo nakon prolaza kroz Malu Kapelu, u slikovitoj nizini koju presijeca autoput, ugledat ćete mjestašce u čijem se središtu, na malom uzvišenju, unutar okolnih ruševina izdiže volumen neke stare građevine. To je Sokolac, plemićki grad nekada moćnih hrvatskih knezova Krčkih, unutar kojeg je jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih prostora u Hrvatskoj. Tražeći u nemirnim vremenima sigurnost njegovih snažnih zidina, ispod njih se razvilo naselje Brinje."

Kroz postav izložbe proveo nas je Drago Miletić, konzervator savjetnik Hrvatskog restauratorskog zavoda koji vodi obnovu i sanaciju crkve i gradine

Najstariji poznati žitelji brinjskog kraja bilo je ilirsko pleme Japodi, koje su nakon 35. godine prije nove ere pokorili Rimljani. "Iz vremena vladavine Rimljana potječe naselje koje se zvalo Monetium. To je sigurno bilo rimsko naselje, a možda još i japodsko.", ističe mr. Željko Holjevac u Glasniku Zavičajnog kluba "Brinje", te dodaje: "U ranom novom vijeku brinjski je kraj pripadao župi Gacka. ... Brinje se oblikovalo kao važna trgovačka postaja na drevnoj cesti koja je iz Senja preko Modruša vodila u unutrašnjost hrvatskih zemalja. Ono se pod imenom Brinje u povijesnim vrelima prvi put izrijekom spominje tek 1343. godine."

Tlocrt špilje objavljen u časopisu "Speleo’zin"br. 10 iz siječnja 1999.

Od Brinja smo se uputili cestom u smjeru Letinca ka Siničić špilji, i nakon kraćeg lutanja opet bili srećkovići. U, u to vrijeme opustjelom, zaseoku Kalanji ipak je naišao jedan mještanin, i to - stanovnik kuće smještene iznad špilje. Ljubazni domaćin proveo nas je puteljkom do ulaza u špilju, pred kojim smo istog trena - usred vrelog kolovoškog dana - navukli na sebe majice dugih rukava. Iz špilje hladno puše zbog strujanja zraka između njezina dva ulaza. Opremljeni samo baterijskim svjetiljkama i fotoaparatima uhodali smo u unutrašnjost, niz prostranu dvoranu do prvog sifonskog jezerca. A dalje, niz uski i opasno skliski kanal, do otprilike 220 metara daleko od ulaza, uputio sam se - i pristojno zablatio - s Višnjom. Blizu kraja našeg "probijanja" (uz pomalo puzanja u mrklom mraku), na jednoj sigastoj zavjesi, sačuvali su se brojni "grafiti" ranijih posjetitelja od kojih je najstariji iz 1860. godine.

Glavni ulaz u Siničić špilju (otvor gleda prema Brinju) iza kojeg slijedi prostrana dvorana sa prvim sifonskim jezerom

Strmi skok koji iza toga slijedi, kao i za mnoge prije nas, označio je završetak našeg napredovanja. No da smo i imali speleološku opremu, pitanje je bismo li uspjeli proći kroz dio kanala sa dugačkim i uskim sifonom - jezerom, unatoč izuzetne suhoće kanala zahvaljujući višetjednom ljetu bez kapi kiše. Ni snimke tih, ne baš ekoloških, "grafita" nisu nam baš uspjele, pa smo tako do daljnjeg odustali od zamisli izigravanja pustolovnih junaka. No zauzvrat, nagrađeni smo ostatkom sunčanog poslijepodneva, koje smo proveli odmarajući i smišljajući uz jezero Sabljaci neki novi "pakleni plan" (ali svakako ne onaj o nasilnom ulaženju u špilju i oštećivanju povijesne baštine - špilja je preventivno zaštićena kao kulturno dobro od 2005.).

Iza sebe smo ostavili tajnu Siničić špilje, istraženu u dužini od 756 metara, no kako vjeruju speleolozi, kanalima povezanu s nekoliko kilometara udaljenim ponorima kod zaseoka Kalanji i Perkovići te Mandinom jamom kod Plašćice. Postoji li, i gdje, treći ulaz u špilju (blizu stijene s urezima osjeća se strujanje zraka), kojim su u nju možda ušli nepoznati preci i oštrim alatom urezali jednako zagonetno slikovno (piktografsko) pismo? Koje je značenje ureza na špiljskoj stijeni, sa kojom su svrhom učinjeni? Čeka se nastavak istraživanja, ali i nečiji bistri um u "dešifriranju" poruke iz davnine.

Pogled od špiljskog jezerca prema drugom otvoru - jami na stropu ulazne dvorane

A prilog tom otkriću možda se nalazi nekoliko stotina kilometara istočnije, u Visokom usred Bosne, o čemu inženjer Goran Čakić na webu Fondacije AP "Bosanska piramida Sunca", nakon što smo tamo proslijedili (pre)snimku iz špilje, nagađa: "Na Visočkoj ploči imamo tri pravokutna trokuta, nešto što sliči na neku nepoznatu životinju, kao i na Ličkoj ploči (stijeni u Siničić špilji, op. ur.). Najbitniji, slični, detalji na obje ploče govore o zadivljujućoj sličnosti detalja i vremena nastanka. Ako pogledamo originalni snimak iz Sinčić špilje (speleolozi nisu sve nacrtali, mnogi detalji nedostaju) vidimo nešto što sliči na slovo E. To nikako ne može biti slovo E. Srednja crta ne dodiruje veću liniju. Odmaknuta je. Na Visočkoj ploči susrećemo potpuno isti znak. Da bude još interesantnije, isti znak smo našli na nekoliko mjesta u tunelu Ravne."

Kameni megalit iz tunela Ravne u Visokom s urezanim znakovima (bojama ih je istaknuo Goran Čakić).
izvor: piramidasunca.ba

U međuvremenu, Siničić špilja je ove godine zaokupila i nekolicinu Brinjaka, koji od ulaznog dijela špilje žele napraviti izletište. Na webu Zavičajnog kluba "Brinje" našli su se i ovi komentari: "Da je spilja u nekoj drugoj državi, onda bi sigurno bila pod zaštitom, no ovako je nije vidilo niti desetak Brinjaka" i "Konačno bi trebalo poradit na tome, da se najprije urede stazice do ulaza, stavi ispred tablu s imenom na vidljivo mjesto. Onda bi trebalo nečim ograditi prolaz uz jezero, koje je se prostim okom ne vidi i označiti put u unutrašnjost. Možda za početak...".

Crtež znakova urezanih u vapnenačku stijenu Siničić špilje, na oko 550 metara od ulaza, koje su otkrili speleolozi tek 1997. godine nakon probijanja kroz dugački i uski sifon. Izradio ih je dr. Mladen Garašić (* 2).

A Majrjan Prpić iz Brinja dodaje: Postoji način kako se to odrađuje, a on ide preko mjerodavnih - znači lokalnih vlasti. A mi ćemo za početak cijelu akciju pokrenuti odavde, sa portala. Ili da malo proširim inicijativu - iz Zavičajnog kluba. Prostim računicama jasno je da to nije velika investicija. ... Ostaje pitanje vrijedi li to, jer ipak nisu Siničići kao Cerovačke pećine? Pa mislim da vrijedi. U Siničiće se odlazilo grupno na izlete već prije 100 godina, a znam da i dan danas brinjska osnovna škola povede učenike gore - znači, ima razloga. Da postoji uređen put, bilo bi i još više izleta. ... Isplati se vidjeti i to zelenkasto jezero (zelenkaste boje je kad nema bujica), veliku dvoranu kroz koju se probija svjetlost iz otvora na samom vrhu kao i nastavak spilje - uski, vijugavi prolaz ukrašen velikim stijenama na kojima spavaju šišmiši. Dalje idu samo speleolozi i onaj hrabriji dio iz naše mladosti. U rano proljeće jezero se od viška vode prelije pa voda nađe put kroz rupe u stijenama i izvire vani u prekrasnim slapićima."

Jezerce uz rub ulazne dvorane ili - Zeleno jezero. Sifon ovog jezerca pokušali su speleolozi u nekoliko navrata preroniti, ali izlaz nije pronađen. No i stijene samog jezera pobuđuju znatiželju i maštu...
izvor: zk-brinje.hr

Želimo Brinjacima da im općinske vlasti imaju sluha za ovaj poticaj i da tajanstvena špilja brzo postane novo izletište u Brinju. Za kraj, još jedan nadahnjujuć ovoproljetni upit posjetitelja brinjskog weba: "Pogledajte samo ovaj rub jezera na snimci, kao da je rađeno ljudskom rukom. Ne mogu vjerovati da je sama priroda stvorila ovako ravne bridove i kosinu. A ova gornja slika (i u ovoj reportaži gornja, no istu fotografiju, ali bolje razlučivosti možete vidjeti na portalu ZK "Brinje", op. ur.) što prikazuje nešto nalik na zid, posebno mi privlači pažnju. Na zidu vidim nešto, što drugi očito ne zapažaju. Za sada neću reći što vidim. Pogledajte sami!".

(* 1) Autor fotografije pretpovijesnog pisma iz Siničića pilje, objavljene u turističkom vodiču "Gacka" iz 1999. je dipl. inž. Tihomir Kovačević Tihi (što u vodiču, na žalost, nije naznačeno!), predsjednik DDISKF-a i istraživač špilje od prvog dana pronalaska novih špiljskih kanala. Podatak o autorstvu uredništvo Kameleona saznalo je od autora fotografije tek u ožujku 2009., nakon što je kao posjetitelj internetskog magazina Kameleon pročitao reportažu o Siničića špilji.

(* 2) Prof. dr. sc., dipl. ing. geol. Mladen Garašić rukovodio je istraživanjima Siničića spilje. Pri tome je bio i mentor diplomskom radu Tihomira Jukice, na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je obranjen 7. prosinca 1998. godine. Prije toga je krajem 1997. godine u stručnom elaboratu izrađenom za "Hrvatske vode", pored ostaloga, objavio i spomenuti nacrt, kao i fotografije iz spilje.

Na ove činjenice ukazao je dr. Garašić uredništvu Kameleona u lipnju 2010., jer je "... primijetio da su se na internetu počeli pojavljivati lažni autori toga nacrta koji nisu niti metra u toj spilji topografski snimili", a koji "za sebe tvrde da su "istraživači"". Stoga je uredništvo Kameleona ispod "crteža znakova" naknadno unijelo ime dr. Mladena Garašića.