Karlovac nekad i sad

Izložba u paviljonu Katzler - siječanj 2007.

Nema više rakovačkog kamenog mosta, niti kapelice Sv. Ivana Nepomuka. Rakovački potok teče stidljivo i nevidljivo poput duha, negdje ispod sportske dvorane u svoju Koranu.

Rakovački most 1900.

Godine 1854. Slunjska regimenta sagradila je s južne strane, niže realne gimnazije, kapelicu svom zaštitniku Sv. Ivanu Nepomuku. Kapelica je srušena 1948.

Rakovački most 2006.

Sv. Ivan Nepomuk poznat je kao svetac zaštitnik mostova, pa je njegovim uklanjanjem i rakovački most ostao bez svog zaštitnika, te srušen oko 1952.

Sinagoga sagrađena 1871. Srušena oko 1960.

Kosi neboder na Kupi 2006.

Starožidovsko prokletstvo srušenog templa?

Radićeva ulica 1897. Knjižara L. Reicha

Reichova knjižara i cijeli niz kućica uz nju, srušeno je 60-ih godina, za izgradnju robne kuće Standard konfekcije.

Zagrebačka banka 2006.

U centar Zvijezde nastale 1579. ubačena je svemirska kocka po uzoru na arhitektonski stil zvan "šakom u oko".

Uzalud je buditi se u magleno karlovačko jutro, ne bi li ugledali iza kina Edison, siluetu "Karlovačke katedrale" - crkvu sv. Ćirila i Metoda. Nestala je zauvijek u magli ideološkog bezumlja, u famoznoj godini sječe kulture - 1948.

Crkva sv. Ćirila i Metoda

Najveća, najljepša i najmlađa (stara samo 38 godina) crkva, s najbolje izvedenom akustičnom dvoranom, Karlovačka katedrala, postala je najveća tuga od svih tuga i najveći zločin protiv kulture.

Mračne sile jedne ideologije odlučuju te tužne 1948. srušiti naj - crkvu. Proglašavaju je ruševnom i pogibeljnom.

Ujedno stradava i predivan Modrušanov park sa zadnje strane crkve. Pretvara se u park narodnih heroja, što i ne bi zvučalo tako strašno da neka od poprsja nisu postavljana na postamente napravljene od nadgrobnih spomenika sa židovskog groblja. Da li ova priča može biti tužnija i crnja?

Rakovac 56 - kuća E. Manka Savineka sa zavjetnom kapelicom Ranjenog Isusa

Kapelica je nestala u poznatom vihoru 1948. Kuća Manka Savineka nešto kasnije, kao i cijeli taj dio Rakovca. Razlog je bio gradnja karlovačke obilaznice, čardaka koji zbog plitkovizionarske ideje, presijeca Karlovac na pola, umjesto da ga zaobilazi.

Marakovo brdo i kamp do 80-ih

Nema više ni brda ni kampa, samo još Korana teče svojim koritom...

Ulaz u Radićevu 1889.

Pronađite arhitektonskog uljeza 2006.

Crkvica (koja se nalazila na današnjem južnom ulazu u Radićevu ulicu, op. ur.) je djelomično srušena jedne tužne zime 1958. Tada je zauvijek nestala.

Crkvica Sv. Križa 1756.

Poznata je po svom čudotvornom raspelu za kojeg legenda kaže da se pojavilo niotkuda na dan kada je Karlovac obranjen od navale Turaka. Crkvica je bila posebno omiljena Karlovčanima, s prekrasno uređenim cvjetnjakom ograđenim drvenom ogradom. Raspelo je spašeno i nalazi se u crkvi Presvetog Trojstva.

Tko je kriv zbog toga?

Nije bitno tko gradi i što gradi, već gdje gradi. Jadranska obala je zaštićena cijelom svojom dužinom, od čvrste gradnje, 70 metara od mora, a ovdje se ne može zaštititi niti kilometar gradske obale Korane.

Najveći krivac je novac. Veliki, što veći proračun pod svaku cijenu, koja je u ovom slučaju ipak previsoka. Odgovornost snose i bivša i sadašnja vlast. Veliku krivicu snosimo i mi građani grada Karlovca radi svoje poznate inertnosti i indiferentnosti.

Koranski izlazak sunca više nije isti

S obzirom na kolektivnu odgovornost svih nas, moramo se zapitati da li će nam djeca i unuci oprostiti ovu devastaciju koranske obale i slične poduhvate. Kao što i autor ovog teksta ne može oprostiti talibansko rušenje kulture bivšeg sistema.

Živi paunovi 1960.

Limeni paunovi 2006.

Siromaštvo u obliku nedostatka novca ne može biti opravdanje za siromaštvo duha.

Fotografije koje nisu snimljene 2006. su iz arhive Udruge Paviljon Katzler 1897.