U potrazi za izvorom Velike Bjelice*

Kroz svježinu šuma i prašuma Gorskog kotara jednog vrućeg ljetnog dana "probili" smo se do očaravajućih izvora potoka čijim ljepotama svjedoče tek rijetki šumari.

Bogdaj. Velika Bjelica je potok u Gorskom kotaru. Ulijeva se u Kupu kod sela Kuželj i prolazi ispod Savkinog mosta.

Ljepote Velike Bjelice malo tko je vidio uživo

Savkin most je most koji ne prelazi niti jednu rijeku, niti je spojen na cestu. Trebao je biti dio prometnice koja bi slijedila desnu obalu Kupe, ali se od projekta odustalo početkom 70-ih godina 20. stoljeća. Ime je dobio po inicijatorici projekta Savki Dabčević Kučar.

Dolina leptira - ulaz u Kuželj

O izvoru Velike Bjelice malo znaju i sami stanovnici Kuželja. Jednim dijelom uz potok vodi makadam, ali samo do jednog šumarskog objekta.

Leptir i jorgovan - dva znamena ovog dijela Gorskog kotara

Također je ta cesta na jednom mjestu zapriječena rampom za sva vozila osim za Hrvatske šume pa rijetko tko tamo odlazi. Tako smo mi došli na ideju da istražimo gdje se nalazi taj tajanstveni izvor.

Svježina i krijepost izvorske vode

Ekspediciju su sačinjavala standardna tri člana koja redovito obilaze ljepote Gorskog kotara. Moja malenkost, moj bratić Velečasni i moj instruktor joge Zmaj.

Odmor u oazi zelenila

Krenuli smo oko 8 ujutro po Lujzijanskoj cesti prema Delnicama. Tamo smo skrenuli prema Kupi i spustili se do Broda na Kupi gdje se nalazi i granični prijelaz sa Republikom Slovenijom.

U usporedbi sa jesenskom bujicom, ljetna Bjelica je potočić

Interesantno je da je naziv mjesta Čabar izbrisan sa putokaza, jer se do njega od tuda može doći cestom koja djelomično vodi sa druge strane Kupe koja pripada Sloveniji. Putokaz je, naravno, postavljen dok smo svi još živjeli u jednoj državi.

Niska ljepote u samo nekoliko kilometara toka

Zatim smo se Dolinom leptira zaputili prema Kuželju. Taj dio se zove Dolina leptira stoga što tamo obitava najveći broj različitih vrsta leptira u Hrvatskoj, a cijelim putem vas prati iznenađujuće snažan miris jorgovana.

Pogled niz Veliku Bjelicu

U Kuželju smo skrenuli uz Veliku Bjelicu na makadam i nastavili sve do zadnjeg vikendaškog naselja. Tu smo ostavili automobil i nastavili dalje pješice uz potok.

"Staza" vodi uz potok kroz nedirnute šume

Prošli smo brklju i stigli do šumarske kućice i terase gdje je cesta prestajala. Iako na početku te ceste stoji planinarska markacija za izvor sa upisanom udaljenošću, nigdje drugdje nismo vidjeli niti jednu markaciju, ili bilo kakvu naznaku staze.

Usred ljeta korito tik podno izvora je skoro suho

Tako smo morali nastaviti po šumi i šipražju uz potok. Na mnogim mjestima je potok stvarao nekoliko korita tako da smo morali preko kamenja preskakivati na drugu stranu kako bi nastavili put.

Najviši izvor Velike Bjelice za sušnog ljeta je tek curak

Imali smo sreću da je vodostaj potoka bio nizak inače sumnjam da bismo se uspjeli probiti do samog izvora. Putem smo na dva mjesta naišli na izvore, ali niti jedan nam se nije činio kao da je onaj pravi, izvorni, pa smo i dalje nastavljali naše probijanje.

Chayanka i Zmaj podno izvora i blizu tajanstvenih "stopa"

Od zanimljivih stvari još smo naletili na sipare uz korito (izgleda da potok skuplja vodu sa okolnih brda i zato je tako bogat u proljeće), zatim drvo obraslo tako finom mahovinom da je, kada ga je sunce obasjalo, svijetlilo prekrasnom zelenom bojom. Najneobičnija stvar na koju smo naišli su divovske stope u kamenu. Vremenom su izgubile svoj prvobitni oblik, ali se još uvijek da prepoznati da bi to mogli biti otisci stopala :-)).

Divovske stope

Nakon nešto više od pola sata hoda, stigli smo pred ono što smo smatrali da mora biti kraj puta. Korito je na ovom mjestu prestajalo, a počinjala je naplavina kamenih gromada i srušenog drveća koje je voda očigledno dokotrljala sa okolnih brda. Popeli smo se na naplavine i pronašli ono po što smo došli.

Čarolija svjetlećeg drveta

Izvor se nalazi u rupi ispod stijene. Kada smo mi došli do njega, voda jedva da je curila, ali su postojali znakovi da kada nije ovako sušno razdoblje, velika količina vode probija iz te rupe i puni korito. Tako da smo odlučili da ćemo slijedeću ekspediciju na izvor Velike Bjelice poduzeti u proljeće kada je potok u punoj snazi.

"Znatiželja je lijek za dosadu. Ne postoji lijek za znatiželju." - Dorothy Parker

* Reportaža je izvorno objavljena na autorovom blogu "Bauljanja" (http://cha.blog.hr) 2. kolovoza 2007.