Veliko zanimanje za umjetnost Ante Rašića

Zbog naglašenog interesa javnosti do 31. prosinca produžena je izložba impresivnih instalacija Ante Rašića u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu objedinjenih pod optimističnim nazivom "Umjetnost je lijepa".

Medijska inovativnost site-specific projekata Umjetničkog paviljona u Zagrebu Rašićevom izložbom pobudila je veliki interes javnosti pa je dosada uistinu veliki broj Zagrepčana i njihovih gostiju vidjelo Rašićeve četiri impresivne instalacije objedinjene optimističnim nazivom "Umjetnost je lijepa". Posjećenost Rašićeve izložbe ispunila je sva očekivanja i pobudila interes kod publike svih uzrasta te je zbog naglašenog interesa javnosti produžena do 31. prosinca ove godine.

Ante Rašić (rođen 1953.), jedan od najznačajnijih predstavnika kiparske generacije stasale koncem sedamdesetih, a značajna dionica njegovog opusa vezana je uz skulpturu koja je prepoznata kao posebna vrijednost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, za što je dobitnik brojnih relevantnih nagrada.

Izložbeni projekt "Umjetnost je lijepa" Rašićev je dosad najveći i najkompleksniji site-specific koncept ambijentalnog karaktera kojeg čini pet radova, a u kojem se s kritičkim odmakom na specifičan način isprepleću različita iskustva i sadržaji. U izložbenom prostoru Umjetničkog paviljona prezentirana su četiri rada.

Prvi rad je ambijentalna grafičko-kiparska instalacija pod nazivom Historicistički kabinet čuda s gigantiziranom devetmetarskom skulpturom Hrvatskog Apoksiomena optočenom s 300 mobilnih zrcala, što s refleksijama svjetla i arhitektonsko-grafičkim akcentima stvara labirintičnu sliku blještavila historicističkog ambijenta te naglašava sjaj "estetike reprezentativnog" kao tematske okosnice cijeloga projekta.

Slijede radovi Ovalna skulptura, kiparska instalacija s elementom zvuka, zatim, slikarska intervencija Umjetnost je lijepa kao oprostorena "slika" s performativnim obilježjima pod geslom: nemogućnost slike mogućnost je ambijenta te site specific instalacija Ja-ja. Peti rad, skulptura Na rubu dio je izložbenog projekta koji je dislociran i bit će postavljen u urbanom prostoru u vidu kiparske intervencije.

U cjelini gledano, ovaj Rašićev projekt ne samo da s određenim kritičkim odmakom parafrazira iskustvo i opću sliku suvremene umjetnosti kao procesa "proizvodnje estetičkog učinka" (Y. Michaud), već na specifičan i suveren način etablira vlastita medijska iskustva i znanja koja ga promoviraju u jednog od najizražajnijih umjetnika postmoderne prakse.