Zaboravljeni heroj

Emerich Rath (1883-1962.) bio je češki Nijemac, izuzetan sportaš, promicatelj zdravog života i vegetarijanstva, pomagao je Židove tijekom 2. svjetskog rata, zatvaran od nacista i komunista, junak u tijelu i duhu sve do posljednjeg daha... U povodu 120. obljetnice rođenja, dr. Jan Stastny napisao je lijepi članak posvećen ovom zaboravljenom velikanu, koji ljubaznošću pisca (* 1) u cjelosti prenosimo u internetskom magazinu Kameleon.

Emerich u mladosti
(izvor: vegspol.cz)

U Pragu rođeni sportaš i vegetarijanac Emerich Rath bio je nadeleko poznat u prvoj polovici 20. stoljeća, ali danas malo tko zna za njega. Pobijedio je na više od 500 natjecanja, prvenstava i utrka diljem Europe; bio je boksački prvak Njemačke u teškoj kategoriji, prvak u hodanju na duge staze i trčanju, pionir i prvak u skijanju; sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Londonu (1908.) i Stockholmu (1912.); bio je među prvima koji su se bavili bodibildingom; bio je višestruki pobjednik u veslanju i mnogim drugim sportovima.

U svojoj 77. godini želio je ići na Olimpijske igre u Rimu biciklom (to je 3.000 km od Praga i natrag!). Bio je također vlasnik uspješnog sportskog dućana i promicatelj sporta i vegetarijanstva.

Broumov na sjeveru Češke u kojem je završio osnovnu školu (s razglednice iz 1908.)
(izvor: radio.cz)

Bio je zatvoren od strane nacista tijekom Drugog svjetskog rata i od strane komunista nakon rata. Ostao je sportaš i vegetarijanac do kraja života.

Emerich Rath rođen je u Pragu 1883. godine, u njemačkom obitelji, a djetinjstvo je proveo na sjeveru Češke (u to vrijeme dio Austro-ugarske monarhije, sada Češka Republika), u gradiću Broumov.

Zgrada osnovne škole u Broumovu koju je pohađao Emerich Rath
(izvor: stenava.org)

Uspješan promicatelj vegetarijanstva

Vegetarijanac je postao u dobi od 16 godina, na kraju 19. stoljeća, i ostao je to do kraja svoga života. Također je bio povezan s vegetarijanskim pokretom i Međunarodnim vegetarijanskim udruženjem (IVU). Nakon svakog natjecanja na kojem je pobijedio, nikada nije zaboravio reći da je dugogodišnji vegetarijanac.

U 14. godini preselio se u Prag kako bi stekao srednjoškolsko i više obrazovanje. Potom je otišao raditi u Njemačku, gdje je bio aktivan u mnogim sportskim klubovima i bio je jedan od najboljih hodača na duge staze, trkača i atletičara. Nitko ga nije mogao pobijediti.

Pred jednu od utrka u Njemačkoj 1907. (Rath je u bijeloj odjeći)
(izvor: stenava.org)

Počeo je biti poznat kao sportaš i vegetarijanac; sportski časopisi i knjige su ga proslavili. Primjerice, zanimljiva knjiga "Bezmesna dijeta" (J. L. Buttner, New York, 1910.):

"Gospodin Rath osvojio je utrku na 50 kilometara s vojnom opremom u organizaciji sportskog kluba "Komet" iz Berlina. Njegova oprema težila je 62 lbs., a on je prešao udaljenost u šest sati i trideset dvije minute. Medicinski pregledi su pokazali da je Rathovo srce u odličnom stanju. Kada je dosegao cilj imao je samo 2,8 kilograma manje od prvobitne težine, dok su ostali natjecatelji izgubili i do četiri kilograma."

Rath je kasnije završio ovu utrku za 6 sati i 13 minuta i ovaj rekord više nije nadmašio. Također je objavio knjigu o načinu svojeg treniranja u 1905. Tamo je napisao: "Od 16. godine u potpunosti sam vegetarijanac i na osnovu dugogodišnjeg iskustva mogu reći da je bezmesna prehrana u mogućnosti pružiti čovjeku najvišu tjelesnu spremu."

Rath u knjizi o bodibildingu
(izvor: radioc.cz)

Istaknuo je da jede vrlo umjereno, uglavnom svježe voće, kruh, orahe i sjemenke, povrće i s vremena na vrijeme neke mliječne namirnice, te da ne pije alkohol. (Mnogim ljudima koji se hrane mesom je još i danas teško vjerovati da je moguće izgraditi snažno tijelo uz vegetarijanski način prehrane.) Tijekom dugih marševa jeo je grožđice, bademe i pio sok od grožđa. Volio je tuširati se hladnom vodom, kupati se zimi u rijekama, i primjenjivati suvremene načine treninga. U članku u "Olimpijskom glasniku" iz 1941. o prehrani sportaša, autor C. Diem je zapisao:

"Sjećam se među pobjednicima vegetarijancima izvanredno izdržljivog hodača, dobitnika nebrojenih marševa pod punom opremom, natjecanja u izdržljivosti hodanja, natjecanja u višekilometarskom skijaškom trčanju i veslanju, Emericha Ratha iz Praga. On nipošto nije bio mršav čovjek, kao što je nerijetko slučaj s vegetarijancima. Naprotiv, bio je zbijen i atletske građe i imao je posebice jake kosti i snažne mišiće, pravi Herkul. Bio je sklon asketskom načinu života koji se pokazao učinkovitim u njegovih pedeset godina života i čak i danas mu omogućuje da ostvaruje zahtjevne nastupe."

Sporetska trgovina koju je otvorio u Pragu 1929. Zatvorile su je komunističke vlasti 1948.
(izvor: stenava.org)

Bio je vrlo visok, neobično jak i čvrst i težio je 80, kasnije 100 kilograma. Zbog toga je nazivan gorostasom, poput Herkula ili diva. Pobijedio je na natjecanju za najbolje građeno tijelo 1910. Koristio je svoju tjelesnu građu kako bi pomagao drugim ljudima u nevolji. Zahvaljujući svojim sposobnostima, spasio je mnoge živote u planinama u zimi. Više puta je nagrađen što je žrtvovao svoj život kako bi spasio druge. Ostao je vegetarijanac i tijekom boravka u vojsci za vrijeme Prvog svjetskog rata!

Vlasnik sportske trgovine

Otvorio je sportski dućan u Pragu 1929. Trgovina je vrlo brzo postala najbolja i najomiljena sportska trgovina u Pragu. Nudio je najbolju sportsku opremu iz čitavog svijeta, a sam Rath bio je vrlo prijateljski naklonjen i radišan obrtnik sa smislom za humor.

Kao Indijanac na svojem ranču na sjeveru Češke
(izvor: reflex.cz)

Rath je bio oduševljen promicatelj sporta, sagradio je svoju vikend-kuću u prekrasnoj dolini rijeke Sázava i tamo napravio sportsko naselje (teniske terene, staze za trčanje, prostor za skakanje u vis i druge), te je organizirao natjecanja uz nagrade koje je sam donirao. To je mjesto nazvano Rathovim rančom. Rath je obožavao jednostavan život u prirodi, drvorezbarski zanat, živio je poštujući okoliš, volio je amaričke Indijance i hodao je bos i tijekom zime. Nije se bavio sportom radi novca i uvijek se natjecao pošteno.

Teška ratna vremena

Bio je Nijemac, ali i kozmopolita i kada je Hitler zaposjeo Čehoslovačku zadržao je čehoslovačko državljanstvo. Mrzio je naciste i pomagao je Židovima za vrijeme rata i zbog toga je bio pritvoren tri mjeseca u zatvoru Gestapoa. Tijekom rata je također pomogao Borisu Efenbergeru, njemačkom Židovu koji su preživio holokaust skriven u njegovoj trgovini. Za takvo djelovanje bila je samo jedna kazna na njemačkim sudovima, smrtna kaznu. Potrebno je bilo biti izuzetno hrabar za činiti takve stvari tijekom rata. Rath je bio istinski junak i s ponosom ga ističemo kao primjer čovjeka i vegetarijanca u kojeg nam se valja ugledati.

Tijekom 2. svjetskog rata pomagao je Židove u Pragu i spašavao ih od progona nacista, zbog čega je završio u zatvoru
(izvor: reflex.cz)

Nedaće nakon rata

Kada su komunisti došli na vlast u Čehoslovačkoj 1948. Rathu je trgovina bila oduzeta - kao i svim privatnim poduzetnicima - a Rath je bio pritvoren na godinu dana zbog "promicanja zapadnog načina života" uz obrazloženje da "predstavlja opasnost za moralni razvoj mladih". Razlog su bile dječje izviđačke značke (koje su se također nalazile na komunističkom popisu zabranjenih stvari), odjeća i ratne sjekirice (tomahawk) Indijanaca, kaubojski šeširi i mornar Popaj prikazani u izlogu njegove trgovine. (Mornar Popaj je u očima komunista predtsvljao promičbu američkog života, no smatram da se Emerichu Rathu sviđao ovaj momak zbog snage koju je dobivao jedući špinat.).

Tako je Rath, koji je živio slobodno, opet dospio u zatvor. Imao je 65 godina. U to vrijeme umrla mu je i supruga... Bilo je teško razdoblje za Ratha, izgubio je ženu koju je volio i trgovinu koju je posjedovao, država ga je poslala u prijevremenu mirovinu uz naknadu koja nije bila dovoljna niti za tako jednostavan život kakav je živio. Uz to, vremena su bila jako loša i za vegetarijance, manjkalo je svježeg voća i povrća, a vegetarijanski restorani i trgovine, kao i udruženja bili su ukinuti.

Nakon 2. svjetskog rata komunističke vlasti u Češkoj zatvorile su ga zbog "promicanja zapadnog načina života"
(izvor: reflex.cz)

I dalje u službi sporta i vegetarijanstva

Ali on nije želio odustati! Da bi zaradio nešto novca, počeo je raditi kao čistač ulica ili zidar, bio je optimista unatoč poznijim godinama. U dobi od 71 godine (1954.) još je uvijek mogao istrčati utrku na 10 kilometara u vrlo dobrom vremenu! Napisao je 1960. pozdravno pismo skupštini Svjetske vegetarijanske udruge koja se održavala u Hamburgu. (Prvo od tih pisama podrške poslao je Međunarodnom vegetarijanskom udruženju (IVU) još 1909.!) U pismu je naglasio: "Želim uspjeh vegetarijanskom pokretu .. i mir u čitavom svijetu!" Također je istaknuo da je htio ići u Rim na Olimpijske igre 1960. s biciklom i šatorom (na put dug s povratkom 3000 kilometara). Imao je tada 77. godina! No, komunističke vlasti nisu mu dozvolile da napusti Čehoslovačku, tako da je sportski prvak i učesnik jednih od prvih Olimpijskih igara mogao pratiti Igre 1960. samo preko televizije i radija. (Na Olimpijskim igrama u Rimu među pobjednicima se istakao još jedan vegetarijanac, australski plivač Murray Rose).

Na biciklu pod stare dane...
(izvor: reflex.cz)

Tužan kraj radosnog čovjeka

Emerich Rath odlično se držao sve dok ga nije udario automobil na ulici, pri čemu je zadobio teške ozlijede i lom noge. Tada je otišao u gradić na sjeveru Češke, gdje je odrastao. Tu je živio dok mu 1962. nisu naredili da ga mora napustiti. Živio je bez novca u gradskom parku i prao se u fontani. Policija ga je preselila u starački dom, gdje je i umro na Božić 1962. u dobi od 79 godina. Tu je među bilješkama o korisnicima doma ostao i kratki zapis o njemu koji svjedoči da "želi raditi i baviti se sportom" . Sportaš Rath nije odustajao do kraja!

Ako dolazite u Prag, prošećite kroz veliku ulicu Na Prikopech u čijoj je sredini prolaz do Trga Ovocny, gdje se nalazila Rathova sportska trgovina. Prolaz se danas zove Rathov prolaz, ali samo nekolicina ljudi zna po kome je prozvan.

Godine 2003. obilježena je 120. obljetnica Rathovog rođenja. Emerich Rath je bio pravi Europljanin, djelovao je kao sportaš diljem Europe, govorio je 8 jezika i bio član brojnih sportskih (atletskih, skijaških, veslačkih, biciklističkih, nogometnih) i vegetarijanskih klubova u Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji...

Emerich pred kraj života
(izvor: stenava.org)

Emrich Rath (5. studenoga 1883. - 21. prosinca 1962.)

Bio je pobjednik u hodanju na duge staze (50 i 100 kilometara), boksački majstor u Njemačkoj 1912., u istoj godini je pobijedio prvaka Velike Britanije u Hamburgu, vozač boba u Austriji, Italiji i Njemačkoj, hokejaš, nogometaš i igrač ragbija, penjač (alpinista) u Alpama, skijaški natjecatelj u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švedskoj, Finskoj i Norveškoj. "Prejahao" je mnoge rijeke na kanuu i kajaku - poznatiji su njegovi spustevi niz 406 kilometara dugu rijeku Tiber do Rima na Olimpijske igre u šest dana, te niz Dunav od Passaua do Beča u 24 sata! Bavio se plivanjem, brzim klizanjem, teškom atletikom, veslanjem, biciklizmom. Trčao je maraton i kros na Olimpijskim igrama kao član Austro-ugarske reprezentacije 1908. (bio je 25-i, a prvi među svojim zemljacima!) i Stockholmu 1912. (33. mjesto, opet prvi među članovima svoje reprezentacije), uz napomenu da je bio među uistinu rijetkim boksačima teške kategorije koji su uopće bili u mogućnosti trčati maraton! Pri tome se uvijek natjecao pošteno i pomagao ostalim natjecateljima.

U Broumovu je Rath proveo dio mladosti, ali i posljednje godine života
(izvor: wikipedia.org)

(* 1) U Kameleonu je objavljen i prilog dr. Jana Stastnya "Franz Kafka, Moritz Schnitzer, vegetarijanstvo i IVU". Članak "Zaboravljeni heroj" preveo je, dozvolom autora, s engleskog Goran Majetić.