Utvrđene špilje Karlovačke županije

Dio Hrvatske od Karlovca do mora obiluje raznim prirodnim, povijesnim, arheološkim, turističkim i drugim zanimljivostima, ali nažalost, ima samo nekoliko zasad turistima dostupnih speleoloških zanimljivosti. Međutim, neke od njih osim svoje prirodne ljepote kriju i tragove naše povijesti, kao Vrlovka kod Kamanja ili Baraćeve pećine kod Rakovice. Ove pećine zanimljive i kao arheološki lokaliteti, s ostacima od kamenog preko željeznog doba i antike sve do srednjeg vijeka, imaju još jednu osobitost. To su njihovi bedemi!

Neki su pećinski bedemi pravi biseri obrambene arhitekture

Gornji ulomak uvodni je dio napisa "Utvrđene pećine", kojeg su objavili arheolozi i speleolozi - Vlado Božić, Hrvoje Cvitanović, Nataša Matoš, Krešimir Raguž, Juraj Štefančić - u proljetos tiskanoj knjizi "Arheologija i turizam u Hrvatskoj" u izdanju Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Riječ je o velebnom izdanju, u čiju pripremu su bili uključeni deseci pisaca i fotografa, ujedno autori i istoimene izložbe u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Sam pak napis "Utvrđene pećine" nastao je kao plod višegodišnjeg istraživanja utvrđenih pećina na području Karlovačke županije od strane petero navedenih autora (svi iz Karlovca osim Vlade Božića), ali i drugih pridruženih im arheologa i speleologa (*1). Napis ujedno predstavlja sažetak knjige koju na temu utvrđenih pećina Karlovačke županije priprema isti krug autora.

Pećina Kuća nedaleko Cetingrada

Internetski magazin Kameleon prenosi najzanimljivije ulomke iz navedenog napisa, kao i presnimke uz njega objavljenih fotografija (autori fotografija većinom su sami autori napisa), a napomene na kraju piloga pridodao je urednik Kameleona:

"Na ovom području postoji više desetaka (*2) ovakvih pećina s bedemima. Istraživanjima je ustanovljeno da su ti zidovi, sagrađeni u doba turske opasnosti, služili za sklanjanje stanovništva pred turskim osvajačima. Nažalost, u povijesnim dokumentima njih se uopće ne spominje (*3), ali ova tajnovitost je za opstanak naroda imala značajnu ulogu, pa je i razumljivo da njihov položaj narod nije nikome odavao. Neke pećine imaju zid sagrađen na samom ulazu u pećinu, vidljiv izvana, a neke sakriven dublje u pećini, na izmaku danjeg svjetla; neke imaju samo jedan zid, a neke još jedan iza prvog, dok neke imaju još i treći zid. Sve ove pećine, sakrivene ili vidljive, služile su kao zbjeg, ali su isto tako i prave male utvrde. Do ulaza u neke pećine prilično je lako doći, dok je do ulaza drugih pećina prilaz otežan, jer se nalaze na strmom obronku, a do nekih je izvandredno težak, jer se nalaze visoko u litici.

Gajina pećina kod Drežničkog Selišta

U tim se pećinama nije sklanjala redovna vojska već nezaštićen narod. Podaci govore da se negdje nisu uspjeli i obraniti, pa su bili zarobljeni ili pogubljeni. Tako su neke pećine nažalost i masovne grobnice.

Način gradnje bedema u pećinama je isti kao kod okolnih starih gradova, a neki su zidovi pravi biseri obrambene arhitekture. Tako ima krasnih ostataka lijepo zidanih bedema s galerijama za branitelje, kulama, puškarnicama, zatim minijaturnih bedema koji izgledaju kao mali balkoni nad kanjonom u kojem je pećina smještena, koji imaju ulogu kule i stražarnice nad donjom zazidanom pećinom koja je služila kao zbjeg. Neki su zidovi tek u unutrašnjosti pećine, tako da ima i pravih malih podzemnih obrambenih sustava.

Članak u "Večernjem listu" iz 1998. godine o otkriću nekoliko utvrđenih polupećina i pećina u kanjonu Mrežnice kod Primišlja.

U različitim kulturama i povijesnim razdobljima pećine su vrlo često korištene i kao zbjeg. Arheološkim istraživanjima je širom Europe od najranijih razdoblja potvrđen privremeni boravak ljudi u pećinama, a s pojavom pisane riječi, sve do danas poneki autor bilježi skrivanje ljudi u pećinama. I naša bogata usmena predaja sve do danas čuva podatke o hajducima koji su se skrivali u pećinama što potvrđuju i česti nazivi u Hrvatskoj kao: Hajdučka pećina, pećina toga i toga hajduka... Malo tko nije čitao ili čuo o brojnim odmetnicima, narodnim junacima, hajducima, razbojnicima, ili gusarima (*4), stvarnim i izmišljenim, i njihovim tajanstvenim tajnim podzemnim skrovištima. Oni u pećini nalaze utočište i sakrivaju se od sile i vlasti, ali za razliku od nas ne vide u tome nikakve romantike.

Neke utvrđene pećine su pristupačne za sve turiste, dok su one smještene na teže dostupnim mjestima pogodne za pustolovni turizam

Dva su čimbenika ključna u odabiru pećine za zbjeg: tajnost mjesta i nepristupačnost ili udaljenost od poznatih puteva. Mjesno stanovništvo se boji snažnijeg neprijatelja, ali ima jednu prednost: poznaje okolinu i zna za svaku pećinu ili jamu u okolici. Isti je slučaj i s odmetnicima: ne mogu se upustiti u borbu s brojčano i opremom i naoružanjem jačim vlastima, ali poznaju teren. Odabir pogodne pećine se obavlja prije opasnosti, a prenosi se s koljena na koljeno. Može se urediti i pristup te prilagoditi boravku. To se u našim krajevima i događalo u vrijeme turskih ratova. Međutim utvrđivanje pećine zahtijeva mnogo muke, a i organiziran, a često i vrlo vješt rad. Ovakve su pećine - zbjegovi postale prave male (poneke i ne tako male) utvrde. Prema njihovu izgledu, tehnici gradnje, te prikupljenim i obrađenim podacima izvjesno je da su uzori za njihovu gradnju bili okolni stari gradovi i utvrde.

Špilja Vrlovka kod Kamanja

Ljudi su oduvijek poznavali i koristili pećine i jame. U njima su se putnici ili pastiri sa stokom sklanjali od nevremena i zvijeri ili noćili, u njima su nalazili izvore pitke vode, narod se u njima skrivao od vojske i rata, a pojedinci od svakojake nevolje, sakrivale su se u njima dragocjenosti, u njima su ponekad čak i pokapali mrtve i imali svetišta.

Međutim pećinskih utvrda u Europi i svijetu ima malo. Mogući je razlog tome što su utvrde gradili moćnici, koji su također branili slabijima da imaju vlastite utvrde. No ima ih i primjerice u Škotskoj, ali krijumčarskih, u Sloveniji i drugdje, ali po brojnosti se s našima mogu donekle mjeriti pećinske utvrde sjeverne Španjolske i jugozapadne Francuske. Neke od njih su u srednjemu vijeku koristili katari (*5) kao skloništa i posljednju liniju obrane u vjerskim ratovima, koji su nažalost završili i njihovim istrebljenjem.

Istraživanja arheologa i speleologa su pokazala da da su obrambeni zidovi - bedemi građeni uglavnom u doba turske opasnosti

U Hrvatskoj je ovakvih pećinskih utvrda možda i više od 30 (*2), što je prvorazredan i značajan dio naše, ali i europske kulturne baštine. Osim što su ovakve pećinske utvrde čudesni primjeri graditeljskog umijeća i njegove primjene, još je jedna stvar po čemu su one jedinstveni svjedok prošlosti, kako hrvatske tako i europske i svjetske: one su nijemi svjedok umijeća i borbe običnog čovjeka, Hrvata, seljaka i vojnika, koji se najčešće skrivao i borio se kako s Turcima tako i s Austrijancima, ali domaćim velikašima i generalima, a ne nekog velikaša ili državne ili neke druge organizacije ili skupine.

Mogući turistički značaj naših utvrđenih pećina je velik. Turizam koji otkriva čari prirode, onaj kulturni, pa tako i arheološki i speleološki turizam čine posebne i cijenjene i tražene vrste turizma, a ove pećine sve to nude. Zbog svojega smještaja na većinom teže dostupnim, ali mjestima lijepo očuvane prirode, utvrđene pećine su pogodne i za pustolovni turizam, primjerice u kanjonima rijeka Mrežnice i Korane, u kojima ih je smješteno nekoliko. Međutim osim prednosti, postoje i određena ograničenja i prepreke turističkom korištenju ovakvih pećina.

Do nekih je utvrđenih (polu)pećina pristup izvanredno težak, jer se nalaze visoko u litici

Da bi se ovakva vrsta prirodne i kulturne baštine mogla posjećivati, treba najprije završiti nekoliko stvari: zaštititi, kako prirodne vrijednosti, tako i same bedeme. Sve to valja i odgovarajuće i u skladu sa suvremenim normama i dokumentirati. Valja osigurati i propisnu formalnu i pravnu zaštitu, i izraditi procjenu kapaciteta turističke nosivosti. Naravno da prije svega treba istražiti, i opisati i samu arhitekturu, i zatim objaviti rezultate rada u znanstvenim, ali i u znanstveno-popularnim izdanjima. Takve objave su važne i za znanost i za kulturu: znanost i služi da bi zajednici, a ne samo pojedincu donijela korist, a kulturna baština i nije baština ako se za nju ne zna (na tom tragu su i svi slični prilozi objavljeni u internetskom magazinu Kameleon, pa tako i ovaj, op. ur. :-)), a pogotovo ako se kao u ovom slučaju radi o novim neotkrivenim stranicama o povijesti hrvatskog naroda.".

U sastavu napisa "Utvrđene pećine" u knjizi "Arheologija i turizam u Hrvatskoj" slijede kratki opisi četiri utvrđene pećine Karlovačke županije: Vrlovke kraj Kamanja, Baraćevih pećina i Gajine pećine kraj Rakovice, te pećine Kuća kraj Cetingrada. Ovdje prenosimo samo ulomke posvećene Gajinoj pećini i pećini Kuća, koje za razliku od Vrlovke i Baraćevih pećina nisu uređene za posjete turista, a ujedno su u javnosti gotovo nepoznate (o Vrlovci će internetski magazin Kameleon (*6) objaviti zaseban prilog, a Baraćevim pećinama posvećene su posebne web-stranice):

Kod nekih utvrđenih pećina na ulazu je sačuvan tek manji dio obrambenog zida

Gajina pećina

"Na lijevoj obali Korane, tek koji kilometar nizvodno izvan Nacionalnog parka Plitvička jezera, ali u ništa manje lijepom okružju malene rječice koja prolazi kroz pitome livade smještene ispod surove litice kanjona, nalazi se Gajina pećina, duga svega 65 metara, ali s dva otvora. I to kakva! Oba se nalaze u velikoj okomitoj klisuri što se nadvila nad Koranom. Veći je otvor, pravilnog oblika, nekad bio zazidan, tako da je ova ravna i okomita klisura bila potpuno zatvorena, pa tako praktički i neosvojiva, osim nekoj velikoj sili i jakom naoružanju kao što su topovi. I danas se vide ostaci unutrašnjeg, drugog bedema, koji je zatvarao prolaz četiri metra širok i isto toliko visok. Iza tog zida nalazi se dvorana iz koje se moglo ljestvama popeti u dimnjak, spojen s onim gornjim otvorom, koji je mogao služiti kao osmatračnica. Pristup do donjeg otvora je malo otežan jer se nalazi desetak metara iznad doline Korane, a gornji je potpuno nepristupačan, osim alpinistima. Povijesnih podataka o korištenju Gajine pećine u prošlosti nema, ali analizom ostataka bedema može se utvrditi da pripadaju vremenu turskih ratova.

Špilje karlovačkog kraja kriju brojne ljepote, ali i tajne

Gajina pećina je, osim očito u tursko doba, kad je služila za obranu od Turaka, i u prapovijesti služila ljudima da u njoj nešto sakriju. Naime, u Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se ostava brončanih predmeta iz kasnog brončanog doba, pronađena upravo ovdje još prije stoljeće i pol.

Arheološki muzej u Zagrebu od 2007. godine u suradnji s općinom Rakovica arheološki istražuje Gajinu pećinu, što je samo dio šireg plana o turističkom prirodnjačko-povijesnom itinereru na području ove općine koja je, ako se izuzme grad Zagreb, rekorder po broju turističkih noćenja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj bi itinerer obuhvaćao Baraćeve pećine, stari grad Drežnik grad koji se obnavlja uz pomoć Ministarstva kulture te Gajinu pećinu, koja je već sad i mjesto koje privlači posebnu vrstu posjetitelja - ona je poznato odredište mnogim alpinistima koji vježbaju upravo na klisuri u kojoj se nalazi i Gajina pećina.

Sigasti uresi iz Baraćevih pećina kod Rakovice

Pećina Kuća

Pećina Kuća nalazi se prvi vrhu strme kose koja se od vrha kod sela Ponor, preko vrlo dubokih vrtača, strmo spušta u usku manju dolinu u kojoj je napušteno selo Pećina. Put od sela najprije dolazi do pećine s izvorom pored koje je manja zaravan otkud je najlakši pristup, ali opet vrlo strm i nezgodan, sa strane strme gotovo okomite litice visoke nekih 10 metara do pećine Kuće. Pećina se ne vidi sve do četiri do pet metara od ulaza jer je sakrivena stijenom. Ali kad se ugleda ova utvrđena spilja, svaki ljubitelj arhitekture ostane osupnut. Ova zazidana spilja je pravi mali biser obrambene arhitekture. Lijevo je kula s osmatračnicom - puškarnicom, u sredini vrata, a desno lijepo zidan bedem s puškarnicom. Detaljan pogled na bedem iznutra i izvana otkriva i vještinu i prilagodljivost pravih majstora koji su ga zidali: vide se tu nadvratnik, rupe od skela, rupe od drvenih greda koje su iznutra držale stražarsku stazu za pristup puškarnici ili stube koje vode u živu stijenu koja je izvana ozidana polukružna kula s puškarnicom.

Napis o otkriću Krajačeve pećine u "Glasniku", glasilu Društva za ekologiju i vodne aktivnosti "Sedra" iz Barilovića, iz 1998. godine.

Ova je mala utvrda nepoznata i javnosti i znanosti, pamti je tek narodna predaja koja kaže i da su na ovoj pećini bila željezna vrata koja su odnesena u Beč. Također je zanimljiv podatak i da su se mještani, Hrvati, krili od neprijatelja nekoliko dana i noći u pećini Kuća u jesen 1991. godine. On je zanimljiv, kako za suvremenu hrvatsku povijest, tako i kao podatak o kontinuitetu korištenja pećine, i potvrda da se podatak o ovako pogodnom tajnom mjestu, prenosi u tajnosti s koljena na koljeno.

Općina Cetingrad je zainteresirana za pokretanje potrebnih radnji za turističku prezentaciju ove utvrđene pećine, u suradnji s Ministarstvom kulture, prije čega je potrebno pećinu i arheološki istražiti jer su na površini pronađeni ulomci keramičkih posuda.".

*1 Utvrđenih pećina ima na području čitave Hrvatske (primjerice u prilozima Kameleona "Žumberački majanski trokut" i "Kneževska ophodnja "Stazom kneževa"" spominje se jedna od utvrđenih pećina u Žumberku kraj Budinjaka), no spomenuti napis "Utvrđene pećine", iako to izričito ne navodi (jer je u službi "arheologije i turizma u Hrvatskoj"), odnosi se uglavnom na utvrđene pećine Karlovačke županije, kojih je do sada otkriveno 18, a djelomično istražena tek nekolicina. Najveći broj tih pećina i polupećina smješten je u klancima gornjih tokova Korane i Mrežnice. Neke od njih spomenute su u prilozima Kameleona, primjerice "Nezaštićena krasotica još čeka svoj Park prirode…*" i "Mrežnica - čamac/kanu, humak/tumul, izvorno/turistički...".

Po narodnoj predaji, željezna vrata pećine Kuća odnešena su u Beč

*2 Navedeni podatak o 30-ak utvrđenih pećina u Hrvatskoj odgovara broju takvih pećina u vrijeme pripreme teksta za knjigu, no u međuvremenu su autori doznali ili pronašli još neke, te ih je sada 50-ak. Naime, samo u Karlovačkoj županiji je u obrambene svrhe korišteno najvjerojatnije 20-ak pećina. O bar još toliko utvrđenih pećina u Lici postoje naznake u pismenim izvorima i narodnim predajama, za 5 se zna u Žumberku, te za nekolicinu u Dalmaciji uključujući otoke. Sve pećine zacijelo još nisu pronađene ili bedemima više nema traga (a ima slučajeva da više nema ni pećine!).

*3 Istina je da se utvrđene pećine u Hrvatskoj u pisanim izvorima rijetko spominju, no tim više su takvi zapisi dragocjeniji. Primjerice, izvor podataka o utvrđenim pećinama na području dijela današnjeg Pokuplja, Korduna, Like, Hrvatskog primorja i sjeverne Dalmacije predstavlja mjestopis "Topografija Karlovačke Vojne krajine" Franje Julija Frasa iz 1835. godine. Knjiga je na hrvatski u cjelosti prevedena tek 1988. Autor je i osobno proputovao krajeve i posjetio brojna mjesta koja opisuje, a predmet njegovog zanimanja su i prirodne znamenitosti, pa tako i špilje. Tako na području Like navodi 5 utvrđenih špilja, a na području današnje Karlovačke županije 9 (kod Rakovice; kod Donjeg Primišlja - služila je i kao zatvor!; kod Tobolića; kod Tounja - dvije, od kojih je jedna neko vrijeme služila i za stanovanje; kod Tržića, kod Erdelja, kod Mračaja i kod Belaja - špilja je tek dijelom očuvana, a ostatak je progutao kamenolom. Većina navedenih utvrđenih pećina smještena je uz rijeke Mrežnicu, Tounjčicu, Dobru i Koranu.

Način gradnje bedema u pećinama je isti kao i kod okolnih starih gradova

*4 U napisu se ne spominje da su, vrlo vjerojatno, bar neke od utvrđenih pećina u Hrvatskoj, ponajviše u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji, povremeno tijekom srednjeg vijeka koristili i svećenici - pustinjaci, te su neke od njih kasnije i nazvane njihovim imenom. Za utvrđene pećine karlovačkog kraja, međutim, o takvim slučajevima za sada nisu pronađeni pisani tragovi, niti je poznata predaja koja o tome svjedoči u narodu, osim zapisa F. J. Frasa u "Topografiji Karlovačke Vojne krajine" o jednoj takvoj špilji na Plitvičkim jezerima (administrativno pripada Ličko-senjskoj županiji: "Prema priči, jednom se ovdje u špilji ispod brda Galovac nastanio neki pustinjak, koji je među narodom postao poznat po liječenju bolesnih ljudi.".

*5 U Bosni i Hercegovini i dijelovima južne Hrvatske su sličnu sudbinu, u 13. i 14. stoljeću, doživjeli Krstjani ili Bogumili, te nije isključeno da su se i oni sklanjali u ovdašnje pećine kako bi se spasili od progona.

*6 Urednik Kameleona sudjelovao je, pod vodstvom Jurice Štefančića, a najčešće u svojstvu novinara, od 1998. godine u nekoliko istraživačkih izleta prilikom kojih su pronađene i neke utvrđene pećine spomenute u povijesnim izvorima, kao što je već spomenuta knjiga "Topografija Karlovačke vojne krajine". O nekim od tih otkrića objavio je članke u "Večernjem listu" i "Karlovačkom tjedniku", te časopisu "Kameleon", dok je Jurica Štefančić objavio nekoliko napisa u "Glasniku", glasilu Društva za ekologiju i vodne aktivnosti "Sedra" iz Barilovića. Ovdje su priložene presnimke nekih od tih članaka.

Prije organiziranih posjeta, treba prvo zaštititi, kako prirodne vrijednosti, tako i same pećinske bedeme

O autorima napisa

(preneseno iz Popisa autora na kraju knjige "Arheologija i turizam u Hrvatskoj")

Vlado Božić, dipl. ing. brodogradnje, istaknuti hrvatski speleolog. Bavi se speleologijom više od 50 godina. Autor više knjiga i nekoliko stotina članaka, stručnih radova, vijesti, izvještaja i osvrta s područja speleologije. Sudjeluje na brojnim domaćim i inozemnim speleološkim skupovima. Urednik je časopisa Speleolog i instruktor speleologije.

Hrvoje Cvitanović, član je SK "Ursus spelaeus" iz Karlovca. Sudionik mnogih speleoloških ekspedicija u zemlji i inozemstvu. Pokretač je dvaju karlovačkih speleoloških časopisa Speleo’zin i Subterranea Croatica čiji je i glavni urednik. Sudjeluje na mnogim arheološkim istraživanjima, a stručni je savjetnik pri brojnim arheološkim istraživanjima špilja. Instruktor speleologije.

Detalj obrambenog zida iz Krajačeve pećine kod Veljuna
(foto: Jurica Štefančić)

Nataša Matoš bavi se speleologijom od 2002. godine i sudjeluje u brojnim istraživanjima u zemlji i inozemstvu. Autorica nekoliko speleoloških članaka u časopisima Speleolog i Subterranea Croatica. Član je SK "Ursus spelaeus" iz Karlovca.

Krešimir Raguž, arheolog i konzervator u Karlovcu. Voditelj više desetaka arheoloških iskopavanja različitih lokaliteta od prapovijesti do novoga vijeka. Objavljuje arheološke radove i izvještaje o istraživanjima.

Juraj Štefančić, dipl. ing. strojarstva. Speleolog i suradnik u brojnim arheološkim istraživanjima na području Karlovačke županije i istraživač koji je otkrio više od stotinu arheoloških lokaliteta. Član je SK "Ursus spelaeus" iz Karlovca.

* Na mrežnim stranicama Paviljona Katzler objavljen je članak "Podzemne utvrde Karlovačke županije", s nekim novim saznanjima i ilustracijama, kao svojevrstan nastavak gornjeg napisa.