Nova Utopija? Da, moguća je... i nužna!

Pisac ove vizije poručuje: "Nova Utopija? Postoji samo onda ako se nismo usudili nešto poduzeti ili ako nismo pokušali – usuditi se." Nudeći rješenja za bolji život na Zemlji, također upozorava: "Onaj koji ne razmišlja o budućnosti – takvu će i imati. Svi su plodovi budućnosti u cvjetovima sadašnjosti i korjenima prošlosti. Budućnost je već počela."

"… Nalazimo se na vrhuncu nevjerojatne globalne promjene. Na raskrižju smo na kojem moramo donijeti odluke čiji će se utjecaj na život sna Zemlji protezati daleko u takozvanu budućnost. Možemo ili srušiti vrata svojih mentalnih i emocionalnih zatvora koji su ograničavali čovječanstvo tisućama godina, ili ćemo dopustiti prevoditeljima tog nadzora da dovrše svoj plan mentalnog, emocionalnog, duhovnog i fizičkog utamničenja svakog muškarca, žene i djeteta na ovom planetu, i stvaranje svijeta sa središnjom svjetskom vladom, vojskom, bankom i valutom te stanovništvom s ugrađenim mikročipovima …" David Icke

Ozbiljno zabrinuti, a možda i uplašeni "ekohisterijom i ekofobijom" - ali sve očiglednijom porukom pobunjene prirode - okrećemo svoje misli, ruke i poglede prema ljudima dobre volje, visoko aktualiziranim ličnostima, onima koji će svojim energičnim, nedvosmislenim, konstruktivnim, humanističkim i kozmopolitskim stavovima nesebično pridonijeti općem boljitku, stati u obranu najviših, iako još nedovoljno poznatih i usvojenih, sustava vrednota etički orjentiranih ljudi burnog i neizvjesnog trećeg tisućljeća.

Nove tehnologije - profit, potreba ili prijetnja?

U svijetu svakih osam sekundi nastaje neko novo tehničko (tehnološko) dostignuće. Nanotehnologija nije samo stvar prestiža, već imperativ: prirodni su resursi iscrpivi. Ali, nanoetika upozorava na ozbiljne prijetnje nekritičke primjene novih materijala, primjerice antene*1, i tehnologija, posebno u području farmakologije (opasna cjepiva poput Gardasila), nedovoljno ispitanih lijekova i tvari koje se sporo ili teško razgrađuju! Mnoge od tih tvari, primjerice haloni i teški metali u baterijama i mnogim uređajima, su iznimno opasni, zrače ili su toksični*2!

Moje vizije su, između ostalog, i revidirane/redefinirane Prosudbe i zaključci stručno-znanstvenog skupa "More - hrvatsko blago"*3, u vidu osnovnog koncepta projekta "Jadransko priobalje - hrvatski Eden".

Stoga:

1. Predlažem proglašenje Jadranskog pojasa nacionalnim parkom, europskom zelenom oazom, a ne mediteranskom kloakom na koju je upozoravao J. Cousteau (v. pojava tropskih algi, izumiranja morske flore i faune) radi zaštite općeg dobra na prirodne resurse pitke vode, čisti zrak i more (v. ekocid).

2. Zalažem se za zaštitu od svih oblika devastacije hrvatskoga morskog blaga, te za njegovu pretvorbu u nacionalno bogatstvo.

3. Zalažem se za razvoj hrvatske ekotehnologije na nacionalnim i opće usvojenim vrijednostima.

Ovime ujedno izražavam žaljenje i zabrinutost što je Hrvatska odustala od primjene proglašenoga Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na članice Europske unije zbog pojava ugrožavanja velikih vrijednosti hrvatskoga mora, uzmorja i otoka, rasprodaju hrvatskoga životnog prostora i sustavnu devastaciju okoliša.

Istodobno predlažem:

1. da se sustavno uvodi ekološka poljoprivreda, te ekološko voćarstvo i vrtlarstvo u priobalju i na otocima s mediteranskim ratarstvom, maslinarstvom, uljarstvom, voćarstvom, povrtlarstvom, uzgojem ljekovitoga bilja i mediteranskom hortikulturom;

2. napuštanje opasnih tehnologija i profiterskih industrijskih kompleksa koji sustavno uništavaju okoliš (primjerice, proizvodnja cementa, brodogradnja, metalna industrija i sično)

3. ograničenje naseljenosti otoka, te sustavno pošumljavanje goleti radi zadržavanja vlage u tlu;

4. otpor nerazumnoj i štetnoj rasprodaji strancima uzmorskoga prostora i otoka te otuđivanja i ugrožavanja pomorskoga dobra Republike Hrvatske;

5. zadržavanje u rukama poluge vlastitoga gospodarskog razvoja promjenom hrvatske tehnološke politike na osnovama stvarnog održivog razvoja;

6. da se osude pojave pokušaja otimanja hrvatskoga teritorija i dovođenja u pitanje hrvatskih državnih granica od strane određenih država iz hrvatskoga susjedstva;

7. uzgoj gljiva, a napuštanje stočarstva;

8. da se sačuva pomorsko dobro Republike Hrvatske, koje čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrjebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

Da bi se ostvarila dosljedna i djelotvorna zaštita jadranskih podmorskih ekosustava prijeko je potrebno, unutar hrvatskoga Jadrana, osnovati "područja neuzimanja" (engl. No-take zone) koja se ni na koji način ne bi smjele uznemirivati i iz kojih se ništa ne bi smjelo iznositi, a koja bi obuhvatila 100% morskoga prostora.

Podržavam:

1. zamisao da je potrebno ostvariti novu, integriranu uslugu e-paketa. Potrebno je upozoriti da strani vlasnici hrvatskim telekomunikacijama oduzimaju misiju jedne od najvažnijih komponenata hrvatske tehnološko-gospodarske infrastrukture i da im nameću misiju maksimizacije dobiti. Hrvatskim telekomunikacijama prijeko je potrebno vratiti misiju hrvatske tehnološko-gospodarske infrastrukture u javnom ili javno-privatnom vlasništvu s pretežnim javnim udjelom;

2. orijentaciju da turizam ne smije postati glavna nego dopunska gospodarska djelatnost koja ne smije potiskivati ili ometati ostale gospodarske djelatnosti zasnovane na hrvatskoj jadranskoj tehnologiji kao što su: ekobrodogradnja (drvo), ekološki obrt, poljoprivreda, povrtlarstvo, voćarstvo slobodno od uzgoja genetski modificiranih organizama te preradba proizvoda tih djelatnosti;

3. izradu akcijskog programa spašavanja jadranskog prostora od stihijske izgradnje apartmana;

4. moratorij za takvu izgradnju;

5. kritičku inventarizaciju dosadašnje strategije brodogradnje;

6. program djelotvornih zaštitnih mjera. Ujedno se pitam: koji program, tko će ga izraditi i usvojiti, a tko i kada provesti?

Gdje su rješenja?

Konačno (?) rješenje za nagomilane protivrječnosti pretpostavljaju korijenite promjene, sveobuhvatnu kritiku postojećeg i jedinstvenu akciju potpuno osvješćenih ljudi. To je samo naizgled iluzorno. Kako se čini, ljude bolje povezuju globalne nepogodne nego pojedinačna sreće. No, tada je obično već prekasno. Ili, ako se nesreće mogu predvidjeti, vjerojatno se za njih možemo i pripremiti.

Činjenica je da su elementarne nepogodne, kao posljedice djelovanja viših sila, nesagledivo razorne. U više sile možemo slobodno ubrojiti i naše vlastito galopirajuće ludilo – pandemiju duhovne gluhoće i sljepoće, posebno onih koji su na pozicijama moći: političara, znanstvenika, medija. Zar zaboravljamo poruku Al Gore-a: "… Politika je obnovljiv resurs. Puno je groblje nezamjenjivih."

Rješenja, kakva-takva, te duhovni azil i egzil nude poneki "utopisti" ili usamljene skupine bez prividno značajnijeg utjecaja na promjene. Ili? Zašto ne uvoditi promjene ili inovacije, društvene i tehničko-tehnološke?

Izlaz iz situacije je možda bolan, ali vjerojatno izgledan. Koliko? Najteže će se mijenjati navike. Izgleda da je i etika u smrtnoj agoniji.

Stvarno, je li apsolutno najveća "utopija" promjena društvenog poretka, koja uključuje:

* Napuštanje tržišnog gospodarstva;

* Uvođenje proizvodnje isključivo za istinske ljudske potrebe;

* Ograničenje privatnog vlasništva;

* Ukidanje profita;

* Pravedna podjela svih bogatstava;

* Ograničenje rasta populacije;

* Ujedinjene svih država u jednu globalnu zajednicu koja uvažava i štiti čovjeka i njegovu privatnost/individualnost, te pojedinačne kulture naroda i skupina;

* Trenutačni prekidi neprijateljstva, zaustavljanje proizvodnje oružja, razvoja nuklearne tehnologije i preispitivanje razvoja svemirske tehnologije (osim za zaštitu od opasnosti koja dolaze iz svemira);

* Jedinstvena učinkovita borba protiv sociopatoloških pojava, od kriminala do terorizma.;

* Proglašenje stanja opće opasnosti;

* Kritičko preispitivanje štetnosti/opasnosti i prestanak uporabe teških metala i toksičnih lijekova i cjepiva, proizvodnje nerazorivih materijala (nanoetika);

* Zamjena materijala koji zrače (antene, mobiteli);

* Zamjena postojećih klima-uređaja koji zagrijavaju atmosferu;

* Napuštanja komoditeta zagrijavanja vode i stanova i drugih prostora, te hitno pronalaženje drugih izvora energije.

Je li iluzija zaustavljanje gradnje, betonizacije i tehnologija koje uništavaju vodu (industrija i slično)?

Je li iluzija učinkovita primjena bioreciklaže?

Je li nemoguće zaustavljanje ili skretanje putanje prijetećih asteroida?

Jesu li samo iluzije stvaranje jedinstvenog i učinkovitog obrambenog štita protiv razornog djelovanja Sunca, nadolazećih prijetnji pojave ledenog doba i/ili suša?

Je li nemoguće zaustavljanje neracionalnog korištenja vode i energije, proizvodnje i emisije štetnih plinova u domaćinstvima, poslovnim i drugim prostorima, industriji i zanatstvu?

Je li nemoguće deponiranje štetnih plinova i racionalno korištenje istih?

Je li nemoguće napuštanje tehnologija na osnovama GMO i prekid sa postojećom neracionalnom poljoprivredom i prijelaz na nove ekološke tehnologije: hidroponiku, aeroponiku, akvaponiku, uzgoj salbe, amarantha, algi, gljiva, voća, maslina i slično?

Je li nemoguće definitivno napuštanje postojećeg opasnog stočarstva i ribolova?

Je li nemoguće zaustavljanje proizvodnje štetnog otpada i smeća?

Je li nemoguće zaustavljanje širenja urbanizacije i paraurbanizacije, te stvaranje mikrozajednica s ograničen brojem ljudi, proizvodnjom za istinske ljudske potrebe a ne za profit, te kontroliranom mikroklimom?

Je li iluzorno zaustavljanje širenja/izgradnja prometnica i gradnja postojećih prometala, posebno brodova, vozila i letjelica te uvođenje ekoloških prometala?

Je li iluzorno ubrzano uvođenje neprofitnih i provjerenih tehnologija bez štetnih posljedica po okoliš, primjerice dobivanje energije iz obnovljivih izvora poput geotermalnih, eolskih, energije valova i slično?

Je li nemoguća sustavna i učinkovita zaštita vode, zraka i prirodnih bogatstava, potpuno zaustavljanje rušenja šuma i stvaranje pašnjaka, sustavno pošumljavanje i poribljavanje?

Je li iluzija imati zdravstvenu zaštita za sve ljude?

Je li iluzija smanjivanje radnog vremena?

Je li iluzija započeti opću mobilizacija svih kreativnih snaga?

Je li nemoguće uspostaviti nadzor nad ekocidom i organizirati ekopatrole?

Je li nemoguće redefiniranje i opće usvajanje stvarnih sustava vrednota uvođenjem nanoetike, ekoetike, bioetike, infoetike…?

Je li iluzija uspostaviti dostupnost pouzdanih, pravovremenih i potpunih informacija svima i u svakom trenutku?

Je li iluzija stvarno pravo na besplatno školovanje?

Je li iluzija sustavna edukacija s težištem pogleda u budućnost, a ne u prošlost?

Je li iluzija uvođenje geocida/nanocida/ekocida/ekosuicida u osnove društvenih normi?

Je li iluzija napuštanje sustava industrije zabave zbog pojedinačnog i skupnog zaglupljivanja (neodržive "igre" ljudima i životinjama), kladionice, agresivni filmovi, ceremonije… dalje upišite sami)?

Svjesni smo da priroda ne zna za kredit i mjenice, profit i dividende, ali prepoznaje ovrhu – jer se račun plaća životom. Hoćemo li ipak jednom našu jedinstvenu, neponovljivu i čarobnu Zemlju proglasiti zaštićenom svemirskom oazom za odmor umornih međuzvjezdanih putnika – ili ju pretvoriti u bezživotno kozmičko smetlište s divovskim antenama koje mame svemirske grabežljivce u potrazi za magmom, našom ćudljivom prirodnom energijom …

Ne, nije to nova Utopija ili san budnog čovjeka: to je poziv na jedinstvenu akciju koja ne trpi oklijevanje, to je rješenje bez alternative: (auto) self-excommunication*4 ili radikalne promjene ponašanja. To je vizija realnog, duboko osvješćenog čovjeka – tu negdje oko nas, i u nama samima. (P)okrenimo se. Već se čuje grmljavina nadolazećih… nekih drugih ljudi.

Mi vidimo dalje jer stojimo na plećima naših predaka, jer u svakoj osobi koju susrećemo prepoznajemo ličnost koja nas u ponečem nadmašuje.

Dužni smo i odgovorni prema onim bićima u nastajanju, koja u nama vide istinski oslonac, koja traže pomoć. To su naši sadašnji, a možda i naši budući potomci - naša djeca, naši budući suci.

U ljudskoj se povijesti nije mogla ostvariti niti jedna jedina značajnija plemenita ideja, bez snažne kohezije kreativnih snaga, kao pozitivnog "duhovnog cunamija" – svojevrsne energije ljubavi ili empatije.

Onaj koji ne razmišlja o budućnosti – takvu će i imati. Svi su plodovi budućnosti u cvjetovima sadašnjosti i korjenima prošlosti. Budućnost je već počela.

"Ako čovjek želi sebi osigurati pravo na budućnost, on će se nužno morati osloboditi svoje sfere predrasuda. On to zna i može, a to je već puno puta pokazao. Uostalom, nema drugog izlaza."*4

*1: zračenja u području niskih frekvencija: AM i FM radio, TV, bazne postaje, radari, dalekovodi, GSM uređaji, tosteri, mikrovalne pećnice; zračenja u području srednjih frekvencija: infracrvena i vidljiva svjetlost; zračenja u području visokih frekvencija: ultraljubičasta svjetlost; rendgensko i gama zračenje; štetnost čestih ultrazvučnih pregleda po razvitak mozga fetusa (2006.), otkrio je tim hrvatskih znanstvenika pri sveučilištu Yale u SAD-u, pod vodstvom hrvatskih znanstvenika Paška Rakića i Vicka Glunčića. Studiju je podržao National Institutes of Health, SAD.

*4 Karlo Šoštarić, zadnja strana omota izdanja "Neki drugi ljudi", Zagreb, 2000.

* Autor teksta je, između ostaloga, do umirovljenja bio član Međunarodnog suda za ocjenjivanje inovacija na Bussels Eureka, sudski vještak u području intelektualnog vlasništva i voditelj patentnog odjela u Hrvatskom savezu inovatora. Priložene ilustracije su iz arhive autora.

** Više o životu i radu Karla Šoštarića možete doznati uvidom u njegove osobne web-stranice 1 i 2. Bavi se obnovljivim izvorima energije, zdravom prehranom i održvim razvojem. Na tim područjima, autor je više inovacija za čije prototipove traži proizvođače.