Psihologija - mediji - etika

Zaključci i preporuke (radna verzija) 16. konferencije hrvatskih psihologa na temu psihologija - mediji - etika, održane u Poreču od 1. do 4. listopada 2008. godine.

Zaključci

1. Djeca svakodnevno izložena štetim masmedijskim sadržajima na TV (u popodnevnim i večernjim terminima).

2. Pretjerana izloženost medijima bez nadzora roditelja može se smatrati novim oblikom zanemarivanja.

3. Pravilnik o načinu postupanja nakladnika TV djelatnosti radi zaštite maloljetnika se u praksi ne primjenjuje.

4. Mediji imaju veliku ulogu i važnost u promicanju seksualnog zdravlja i seksualne terapije, a posebno u seksualnoj edukaciji za mlade.

5. Važno je uvažavati i poštovati rodnu osjetljivost u medijima i među psiholozima.

6. Centralno mjesto je zaštita identiteta klijenata/ica žrtava seksualnog nasilja.

7. Slika o zatvorskom sustavu u javnosti treba se stvarati na temelju sustavnog i trajnog informiranja o ciljevima rehabilitacijskog koncepta, stanja resursa u sustavu, a ne samo na temelju incidentnih slučajeva koji se događaju unutar zatvora i kaznionica.

8. Zatvorski sustav treba imati profesionalce ili državne službenike educirane u poslovima informiranja.

9. Za cjelokupno društvo važno je da se etičkim principima poučavaju studenti društvenih struka, ali i šire. Važno je za sve pomažuće profesije ali i druge. Visoko obrazovanje je dobro mjesto za poučavanje etičkih principa.

10. Preporuka psiholozima: zadovoljstvo javnim nastupom bit će veće ako je ono što prezentiramo proživljeno spontano, a ne usredotočeno na gotove formulacije, ako slijedimo sebe i znamo gdje nam je granica, tj. ako nastupamo autentično.

11. Otvorena je rasprava i nije postignut konsenzus oko etičnosti sudjelovanja psihologa u ostvarenju BB show-a i sličnih reality show emisija.

Istraživanje, analize i procjene

1. Poticati interdisciplinarna istraživanja – da tim bude interdisciplinaran.

2. Pokušati iznaći metodologiju kako mjeriti, evaluirati prezentaciju pomažućih profesija u medijima.

Educirati

1. Izraditi preporuke i upute psiholozima koji kontaktiraju s novinarima prilikom kriznih situacija i intervencija i za novinare kome se obratiti i od koga tražiti stručna tumačenja.

2. Unaprijediti suradnju psihologa i novinara: zajedničke analize, susreti i druženja u cilju boljeg razumijevanja i korektnijeg izvještavanja uz stručno tumačenje.

3. Edukacija novinara i psihologa o tome kako što bolje surađivati (pitanja autorizacije i sl.).

4. Potrebna međusobna edukacija.

5. Naučiti psihologe kako izbjeći potencijalne opasnosti u medijskim istupima (neprofesionalnost, ne pričati o onome u čemu nismo dovoljno kvalificirani, ne indoktrinirati).

6. Psiholozi: da medijima objasne učinke medijskog izvještavanja na ljude (različite sudionike događaja o kojima izvještavaju).

7. Novinare educirati o razvojnim potrebama djece i o provedbi dječjih prava u konkretnim situacijama.

8. Sustavno educirati novinare o psihološkoj etici.

9. U obrazovanje na svim razinama uvesti sadržaje/predmete na temu mediji i komunikacije, zasebno i kao dio informatičke edukacije.

10. Razvijati interdisciplinarni izborni kolegij Psihologija i mediji s ciljem boljeg korištenja medija.

11. U dodiplomskim kolegijima barem nešto sadržaja o medijima i suradnji s njima.

12. Medijska pismenost uključuje tehničko znanje o medijima i kritično i analitičko razmišljanje o medijskim sadržajima; 2. potrebna je medijska pismenost od najranije dobi; 3. potrebno je cjeloživotno obrazovanje u medijskoj pismenosti.

13. Potrebno je medijsko opismenjavanje u vrtiću i to djece, starije braće i sestara, te roditelja.

14. Prijedlog Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta i Agenciji za odgoj i obrazovanje da se u okviru redovne odgojne aktivnosti u vrtićima, te nastave u osnovnim i srednjim školama predaje o medijskoj pismenosti.

15. Educiranje odraslih (roditelji, učitelji) i to što brže za područje elektroničkih medija – kako bi mogli odgajati djecu.

16. Educirati javnost i inicirati promišljanja o homoseksualnim roditeljima s ciljem prepoznavanja homoseksualaca ne kao grupe kojoj trebaju posebna prava nego kao jednake.

17. Psiholozi mogu obrazovati roditelje o nasilju na tv i u video igricama i njihovom utjecaju na njihovo doživljavanje i ponašanje.

18. Temelj svih edukacija treba biti razvijanje osobne odgovornosti za konzumiranje i hodanje medijskim prostorom.

19. Suzbijati predrasude prema osobama treće životne dobi i njihovoj seksualnosti.

20. Educirati studente o etici:

1) na općoj razini;

2) prisutna u svim kolegijima + poseban kolegij Profesionalna etika;

3) bitno je poučavati studente kako prepoznati etičko pitanje i etički problem, te biti moralno osjetljiv;

4) poticati prosudbe iz pozicije vlastitih moralnih vrijednosti;

5) poučavati u malim grupama, na konkretnim primjerima, problemski;

6) poučavati što se dobiva etičnim ponašanjem.

Mijenjati regulativu

1. Donošenje zakona o zaštiti privatnosti (uključiti psihologe, novinare i druge kojih se to tiče).

2. Nedostatak mehanizma konsekvenci za kršenje etičkog kodeksa novinara – potreba za reguliranjem posljedica za ovo kršenje.

3. Iniciranja promjene zakona npr. Zakona o predškolskom odgoju u cilju specificiranja potrebe i nužnosti zaštite prava djece.

4. Inicirati promjenu zakona koji reguliraju ovo područje u cilju zabrane prodaje video igrica djeci za koju te igre nisu primjerene (prema preporuci na samoj igri).

Raditi – akcija

1. Potreba osnivanja Centra za medije, interdisciplinarne znanstveno- stručne ustanove koja bi okupljala stručnjake za različita područja medijskog stvaralaštva, sposobne za kompetentno procjenjivanje i vrednovanje kvalitete medijskih proizvoda namijenjenih djeci kao meritornog tijela (zadaci razrađeni: edukacija novinara, medija, roditelja, odgoj za medije i sl.)

2. Zalagati se za uključivanje psihologa i ostalih stručnjaka u postupak procjenjivanja prikladnosti za pojedini uzrast.

3. Inicirati izradu Profesionalnog kodeksa o djeci u medijima kao dokumenta strukovnih organizacija psihologa, novinara i drugih zainteresiranih stručnjaka i institucija koje se bave dječjim pravima s osnovnim načelom da etika bude jača od informativnosti i da dobrobit djece bude iznad svakog komercijalnog interesa, te da se u pristupu i odabiru tema o djeci u medijima poštuju prava djece iz Konvencije o pravima djece, Obiteljskog zakona i drugih pravnih akata.

4. Promptno reagirati na uočene propuste preko strukovnih društava, Komore i etičkog povjerenstva.

5. Pri DPH i HPK osnovati stručno tijelo koje bi bilo zaduženo za reagiranje u slučajevima neetičnog izvještavanja, kao i davanja stručnih preporuka i savjeta.

6. Razmotriti razvoj timova psihologa koji bi radili s medijima.

7. Napraviti zajedničku deklaraciju (novinara i psihologa) o etičnosti koja bi štitila novinare koji žele etično izvještavati ali im urednici i nakladnici to ne omogućuju.

8. HPK i/ili HPD mogu izraditi dokument sa službenim stajalištem naše struke o prikazivanju nasilja u medijima poduprijet stručnom i znanstvenom argumetacijom o štetnosti nasilja u masmedijima za djecu, ali i odrasle.

9. Dati stručnu podršku pravobraniteljici za djecu tako da se daju potrebni materijali i rezultati iz istraživanja.

10. Formirati novu sekciju Psihologija medija.

11. Dati zahtjev svim TV kućama najave za filmove i serije koje uključuju neprikladne sadržaje ne prikazuju u vrijeme u koje se po pravilniku ne smiju emitirati (čl. 9).

12. Zatražiti od svih TV kuća da ustanove vlastitu ili vanjsku komisiju ili tim stručnjaka među kojima će biti i dječji psiholog koji će filtrirati sadržaje – što bi dovelo do označavanja primjerenosti sadržaja u odnosu na dob djece ili eventualno uvođenje roditeljske zaštite za određene sadržaje.

13. Tražiti od HRT-a da sponzorira emitiranje poruke s ove konferencije "Roditelji zaštitite svoju djecu od agresije na TV" koja će se emitirati tokom jednog mjeseca.

14. Preporučiti institucijama u kojima borave djeca da na oglasnim pločama poruče roditeljima da zaštite djecu od agresije u masmedijima.

15. Izvještavati o pozitivnim projektima (što suradnje psihologa i novinara, etičnog izvještavanja i sl.)

16. Sadržaj okruglog stola, te zaključke i preporuke Zaštita djece od potencijalno štetnih masmedijskih sadržaja, te okruglog stola Djeca u zagrljaju medija uputiti Pravobraniteljici za djecu, MBOMS, MZOS, AOO, UNICEF, Uredu pravobraniteljice za djecu, Odjeku za psihologiju i sociologiju Filozofskog fakulteta, Vijeću za elektroničke medije, Novinarskom vijeću časti, Programskom vijeću HRT-a i Hrvatskom novinarskom društvu, udrugama roditelja i sl.

17. Psiholozi u svakoj prilici trebaju upozoriti medije o pravilnim načinima izvještavanja o suicidima.

18. Zatražiti od HPK da se uključi i pruži stručnu zaštitu psihologa kad se nađu u medijski eksponiranim slučajevima.

19. Surađivati s medijima i poticati ih da preuzmu ulogu u osvještavanju javnosti i kreiranju stavova u javnosti protiv seksualnog nasilja (prevencija, zaštita žrtava, primjeri dobre prakse, info o servisima).

20. Suradnja s medijima u destigmatiziranju seksualnih i rodnih manjina + prihvaćanje.

21. Odrediti smjernice za nastup psihologa u medijima.

22. Ohrabriti psihologe da prihvate pozive pojavljivanja u medijima kojima promoviraju struku.

23. Ustanoviti časopis ili internetski portal koji bi promovirao pozitivne vrijednosti kroz odgovore na pisma i upite.

24. Stvaranje mreže novinara s kojima možemo surađivati (osviješteni, informirani, zainteresirani, korektni, nisu senzacionalistički orijentirani).

25. Potrebno je izdvojiti teme i područja na kojima treba raditi sustavno, te sačiniti strategiju ili akcijski plan informiranja i senzibiliziranje javnosti kako bi se projekti zatvorskog sustava što bolje implementirali, a problemi približili javnosti (probacija, novi stručni programi, znanstvena podloga rehabilitacijskog koncepta zatvorske kazne i sl.).

26. Psiholozi da preuzmu inicijativu i nuditi medijima opservacije i istraživanja (ne čekati da ih se pita) uz kritiku društvenih zbivanja (etično i u skladu sa strukom).

27. Kako se obraniti od neetičnih potraživanja informacija od strane medija: 1. dati do znanja da je to profesionalna tajna (psihološki nalaz tretirati kao i medicinski); 2. odbijanje momentalne suradnje s novinarima u kriznim situacijama s novinarima iz pozicije struke (u nastojanju zaštite integriteta djeteta), postizanje razumijevanja novinara za razloge odbijanja i potrebe zaštite integriteta djeteta; 3. odbiti komentar na osobnom nivou nego iz pozicije struke.

28. Djelovati u odnosu na fotografiranje djece na sljedeći način: 1. Tražiti suglasnost roditelja za fotografiranje i snimanje djece u vrtiću ( obiteljski ili vrtićki album, roditeljski kutić, dokumentacija vrtića); 2. Osoblje vrtića treba upozoriti novinare i foto reportere da fotografije i snimke djece u vrtiću ne koriste izvan konteksta u kojem su nastale, a pogotovo ne u negativnom kontekstu; 3. Preporuka je da se fotografije djece ne stavljaju na web stranice vrtića (vidjeti preporuku Pravobraniteljice za djecu vezanu uz zaštitu privatnosti djece).

29. Partnerstvo u djelovanju.

30. Razvijanje stalne suradnje.

* Izvor: web-stranice Društva psihologa Istre.