Kopaonik - "Markov Kamen"

Planina Kopaonik je zbog izuzetnih prirodnih vrijednosti proglašena 1981. godine nacionalnim parkom. To je i najveća planina u Srbiji, duga oko 75, a široka i do 40 kilometara. Najviši vrh (2017 m.n.m.) dobio je ime po Josipu Pančiću, srpskom botaničaru i profesoru prirodnih znanosti rodom iz Hrvatske. Kopaonik obiluje predivnim šumama i pašnjacima, s brojnim endemskim biljem, ali i neobičnim stijenama, gejzirima... i dakako rudama, po kojima je i dobio ime. Pisac ovog priloga upozorava, međutim, na još neke, do sada široj javnosti nepoznate, zanimljivosti Kopaonika.

Kopaonik je primamljivo srbijansko izletište sa jednim od najvećih zimskih ski centara na Balkanu, izuzetno opremljeno, sa kvalitetnom uslugom i potpunim doživljajem za rekreaciono skijanje i zimsko praznično uživanje.

Pored zimskih zanimljivosti Kopaonik pruža izvanredne uslove i za ljetni turizam kad možemo punim plućima da uživamo u prirodnom bogatstvu vazdušne banje, dugim šetnjama udišući svježi planinski ozon, baviti se sportskim aktivnostima, raznim oblicima rekreacije i uživati u vrhunskoj turističkoj usluzi koja između ostalog pruža zdravu prirodnu hranu i napitke.

Pored svih tih sadržaja Kopaonik i njegova okolina upotpunjuju svoju turističku ponudu jos nekim zanimljivim sadržajima. U sastavu svog geomorfološkog lanca može se pronaći niz zanimljivosti koje svojom posebnošću skreću pažnju na sebe.

Jedna od njih je izletište Metođe, gdje u skoro mitološkom ambijentu možemo da doživimo prošlost na jedinstven i još potpuno neobjašnjiv način. Metođe je sakralni hram sa prilaznom stazom dužine oko 600 m, gdje zatičemo i gejzir hladne vode čiji mlaz dostiže 5-6 metara visine.

A u srcu planine izvor koji lije sa plafona pećine i stvara bujicu koja kroz planinsku vrlet napaja kopaoničke usjeke i plodne zelene doline. Mjesto je obilježeno kao svetilište zavjetovano pre nekoliko stoljeća.

Nemožemo da ne zavirimo u kopaoničke šume koje su nagomilane neobičnim kamenim megalitima, kako po njihovoj veličini i obliku tako i po njihovoj složenosti u prirodi. Prije bi se moglo reći po razbacanosti koja još uvjek na sebi ima prepoznatljivost harmonije iz nekog vremena kad su ti megaliti imali i svoju drugačiju vrijednost i značenje.

U kopaoničkim selima Suva Ruda i Lisina nailazimo na stijene koje su i dan danas neobjašnjive stanovnicima tih planinskih sela. Najstariji stanovnici ovih sela ih ne smatraju prirodnim i još uvjek u sebi nose priče predaka o neobičnosti tog stijenja. One su se uklopile u prirodni sklad i na takav način daju stvarnu geomorfološku sliku kopaoničkog kraja, ali golicaju radoznalost da se zapitamo za vrijeme prahistorije i pokušamo naslutiti tezu koja bi nam razjasnila stvaranje takvog pejsaža.

Kompletno područje obiluje čvrstim kvarcnim kamenom, crno bjelim granitom, koji se pojavljuje u ogromnim gromadama na pojedinim mjestima, dok ostatak stjenovitog tla pripada sasvim drugačijim stjenovitim materijalima.

Primjetno je i prisustvo kamenih kugli, jedna od njih je doživjela sudbinu da bude lomljena ali je ipak odoljelja naletima tehnike i snažnih maljeva koji su je ostavili pored novosagrađenog puta da stoji kao njemi svjedok vremena u kojem je nastala i svjedok neuništivosti i nepromjenjlivosti stalnih vrijednosti.

Najinteresantniji i najvredniji biser kopaoničke geomorfologije je svakako "Markov Kamen", čije ime potječe iz vremena kad se počela stvarati legenda o Marku Kraljeviću, jer jedino je on imao snage i umjeća u srpskoj mitologiji da se zanima oblikovanjem i slaganjem tolikih kamenih gromada.

Kada se iz turističkog centra krene na ugodno pješačenje prema "Markovom kamenu" već u prvom dodiru sa šumskim prostorom ugledaćemo neobično kamenje koje podsjeća na ogromne pravokutnike (sarkofage), zatim na neobično složene megalite sa pravolinijskim spojevima, zatim površine megalita koji vire iz zemlje kuglasto zaobljeni, a ako se malo dublje zavučete u šumu sa pješačke staze, primjetićete mnoštvo takvog stilskog kamenja da prosto poželite da ga dotaknete, fotografišete i date sebi na razmišljanje o njegovom postanku i načinu kako se "priroda" potrudila da nam stvori takvu zagonetku.

Kad dođemo do centralnog mjesta koje označava "Markov Kamen", zastaje dah, a misli polete u prahistoriju i promiču vremeplovom, kroz ledeno doba, paleogenski i neogenski period, pa sve do velikog praska koji je stvorio svu tu silnu kosmičku energiju koja napaja svijest svih nas i daje nam na razmišljanje, dali da si uzmemo za pravo da stvaramo hipoteze o takvim čudima ili da sve pripišemo prirodi koja je kroz svoje vjekovanje iznjedrila misterije kojima se divimo i pokušavamo pronaći odgovore na njihovu zagonetnost.

Službena nauka baš neodobrava da otvorimo stranicu više o istorigrafiji čovječanstva, ali naša vlastita svijest nam nalaže da slobodno zavirimo u dimenziju više i da pokušamo prepoznati njezine vrijednosti isto tako dobro kao i ove do sada. Nažalost svi prikazi i teze zasnovane na tim viđenjima još uvjek su alternativne u odnosu na službenu istoriografiju.

Budući da sam na putu takvim istraživanjima vjerujem da ću pronaći i vrijeme i prostor gdje ću moći da iznesem realnu sliku o "Markovom Kamenu" i svim ostalim prepoznatljivim artifaktima koji pripadaju historiji čovječanstva na ovoj planeti i svojim postojanjem otvaraju nove stranice koje bi trebale da podstreknu armiju pronalazača i naučnika od amatera do najeminentnijih stručnjaka da se u svom pokušaju nastoje približiti istini koja nam je nerazotkrivena.

Balkansko poluostrvo vrvi od arheološkog bogatstva, od Istre do Soluna postoji toliko znamenitih mjesta koje je nauka i istorija zaobišla, a kad bi se samo desetina postojećeg razotkrila s pravom bi mogli ustvrditi da je Balkansko poluostrvo kolijevka civilizacije koja je jedan od glavnih kreatora čovjekovog postanja na planeti Zemlji.

* Ilija Šaula rodom je iz Karlovca. Živi i radi u Philadelphiji u SAD-u.

** Više fotografija o "Markovom kamenu" možete pogledati u galeriji autora ovog priloga na webu webshots.com, čijom ljubaznošću su ustupljene Kameleonu za objavu.

*** Ostale fotografije (prvih 5 u ovom prilogu) preuzete su sa web-stranica o Kopaoniku, kao što su Nacionalni park Kopaonik (gejzir - foto: Jovan Popović), Kopaonik.net (svetac na stijeni - foto: Dušan Mirković) i druge.