Do pred desetak godina Hrvatska i susjedne zemlje nisu bile ucrtane u zemljovide megalitske civilizacije. Megalitska kultura ovih krajeva još je uvijek poprilična nepoznanica čak i arheolozima, povjesničarima i drugim stručnjacima, ali za nju raste zanimanje domaće i svjetske javnosti. Spoznaje o prisustvu malobrojnih megalitskih građevina većinom šire pojedinci okrenuti duhovnoj znanosti. Skrivene snage duha, kao oruđa neopipljive stvarnosti, (iznova) otkrivaju i prožimaju se s uzvišenom ljepotom i tajanstvenošću tvarnog svijeta predstavljenog "divovskim" djelima sazdanim iz kamenih blokova.

Vitezi iz zapadne Europe koji su 1202. krenuli u 4. križarski rat na poziv pape Inocenta III, pomogli su krajem te godine mletačkoj vojsci zaposjesti, razoriti, opljačkati i porobiti grad Zadar, jedan od najljepših i najbogatijih europskih gradova. Osvajanje Zadra potaknula je Venecija koju je tjerala težnja za bogaćenjem. No, povijest prešućuje činjenicu da je kršćanski Zadar kršćanska vojska osvojila i uz prikrivenu potporu vrha katoličke crkve u Vatikanu. Razlog za takav sramotni čin bila je namjera crkve da iz Zadra, a potom i iz čitave Dalmacije i Bosne protjera "nevjerne" bogumile ili krstjane. Krvoproliće iz 1202. upozorava do kuda može odvesti (vjerska) nesnošljovost i nepoštivanje različitosti (* 1).